Aiša ili Ajša (puno arapsko ime ʻĀʼiša bint Abī Bakr [a:'iša bint a'bi: bakr]), Muhamedova supruga (Meka, oko 614 – Medina, 13. VII. 678). Kći Abu Bakra, Muhamedova suradnika i prvoga kalifa. Raskinuvši njezine zaruke s Džubejrom bin Mutimom, otac ju je oko 624. udao za Muhameda (postala je njegovom trećom ženom, a drži se i najdražom). Prema Muhamedovoj želji njegovala ga je pred kraj njegova života, a grob mu je iskopan u podu njezine sobe. Politički se aktivirala za vladavine trećega kalifa Osmana (644–656) kao njegova protivnica, potom se usprotivila izboru četvrtoga kalifa Alija (656–661) te organizirala pobunu protiv njega. Sudjelovala je u bitki protiv Alijeve vojske 4. XII. 656., koja se prema devi na kojoj je jahala i oko koje su se okupljali njezini ratnici naziva Devina bitka (Mawqaʻat al-ǧamal). Nakon poraza živjela je povučeno u Medini, a u javnosti je istupila prigodom Alijeve smrti, usprotivivši se njegovu ukopu uz Muhameda. Dobro je poznavala povijest i genealogiju Arapa, bila je cijenjena zbog pjesničke kulture i rječitosti. Sunitski muslimani drže je jednim od najvećih ranih hadiskih autoriteta pripisujući joj prenošenje oko 1200 hadisa (danas se misli da ih je oko 300). Kao i ostale Muhamedove žene, muslimani je iznimno poštuju i nazivaju majkom vjernika (umm al-mu’minīn).