živa, simbol Hg (lat. hydrargyrum), kemijski element (atomski broj 80, reltivna atomska masa 200,59), sa sedam stabilnih izotopa (maseni brojevi 196, 198 do 202, 204), od kojih je najobilniji 202Hg (29,80%), te s više radioizotopa (najstabilniji je 194Hg). Živa se ubraja među rijetke elemente, ali se na razmjerno malobrojnim mjestima nakupila u većem udjelu, te je bila poznata već u starom vijeku. Osim što je rijetko samorodna, raspršena u stijenama u finim kapljicama, pojavljuje se u spojevima, od kojih je za njezino dobivanje važan samo mineral cinabarit. Elementarna živa jedan je od dvaju elemenata (uz brom) i jedini metal koji se na običnoj (sobnoj) temperaturi nalazi u tekućem stanju. Talište je žive –38,87 °C, vrelište 356,57 °C. Srebrnobijele je boje, sjajne površine, velike gustoće (13,534 g/cm³), a od svih metala, izuzevši bizmut, najslabije provodi električnu struju. Živa ima veliku napetost površine pa ne kvasi površinu krutih tvari. Čuva se u zatvorenoj posudi ili prekrivena zaštitnim slojem vode. Može se raspršiti u kapljice koje se međusobno lako stapaju, ali se može stabilizirati stanje s vrlo sitnim kapljicama (koloidna živa). U uskim cijevima ima konveksnu zakrivljenost površine (menisk) s izrazitom kapilarnom depresijom. Njezina topljivost u vodi veća je od topljivosti ostalih metala, a dosta je topljiva i u organskim otapalima. Živina para bezbojna je i monoatomska, razmjerno velikoga parcijalnog tlaka, u jakom električnom polju ionizira se, postaje električki vodljiva i pritom se njezini atomi pobuđuju na intenzivnu emisiju ultraljubičastoga zračenja (→ električni izboj). Na suhom zraku živa se ne mijenja, na vlažnom se postupno prevlači tankim oksidnim slojem. Ne otapa se u solnoj i razrijeđenoj sumpornoj kiselini, otapa se u oksidirajućim kiselinama (dušičnoj, zlatotopci) te u prisutnosti oksidansa. Živa kemijski reagira s mnogim nemetalima, a s mnogim metalima tvori slitine. (→ amalgam)
Proizvodnja žive započinje drobljenjem, rjeđe i obogaćivanjem cinabaritne rude, koja se zatim prži (400 °C) u etažnim ili rotacijskim pećima u struji zraka (HgS + O2 → Hg + SO2). Iz reakcijske smjese živine pare kondenziraju se hlađenjem u keramičkim cijevima, a tekuća živa čisti se filtracijom, ispiranjem kiselinama ili vakuumskom destilacijom. Posebnu važnost ima uklanjanje (ciklonima ili elektrofiltrima) prašine nošene plinovima iz peći, jer prašina priječi kapljicama sjedinjavanje u tekućinu. Živa je bila vrlo važna u razvoju prirodnih znanosti, ponajprije fizike i kemije; tako je npr. R. Boyle s pomoću žive započeo ispitivanje plinova, E. Torricelli izumio barometar, A. Celsius načinio živin termometar, a H. Kamerlingh-Onnes otkrio supravodljivost. Živa ima i danas veliku i mnogostruku upotrebu: služi za punjenje termometara, barometara, manometara, u termostatima, relejima, polarografima, u živinoj svjetiljci, ispravljaču, živinoj vakuumskoj difuzijskoj pumpi, u aparatima za mjerenje i analizu plinova, u proizvodnji zlata, elektrolizi alkalijskih klorida, i dr.
Živine pare vrlo su otrovne, a također i živini spojevi topljivi u vodi, jer se živa veže uz molekule bjelančevina i nakuplja u organizmu. Otrovanje živom bilo je poznato kao profesionalna i kronična bolest zbog trajne izloženosti živinim parama ili spojevima u rudniku, laboratoriju ili pogonu. Sredinom XX. st. zabilježeno je više otrovanja živom većih razmjera, npr. otrovanje poznato kao katastrofa u zaljevu Minamata u Japanu, gdje se velik broj ljudi otrovao ribom i školjkama iz mora zagađena živom iz obližnje tvornice. Danas se svuda u svijetu nastoji smanjiti upotreba žive i njezinih spojeva. Primjena metalne žive i živine masti u kozmetici i medicini (živini spojevi služili su npr. do početka XX. st. kao lijek protiv sifilisa) uglavnom pripada prošlosti, uvedene su stroge mjere zaštite ljudi koji rade sa živom, napušteni su mnogi industrijski postupci s primjenom žive, obustavljena je upotreba organoživinih baktericida i pesticida. Zagađivanje okoliša živom i dalje je velik problem, a glavni su izvori proizvodnja cementa i izgaranje ugljena.
Živini spojevi. Živa tvori spojeve s oksidacijskim brojem I i II. Živini(I) spojevi nisu posebno stabilni i lako se disproporcioniraju na živu i živine(II) spojeve. Živin(II) oksid, HgO, u sitnim česticama žuti, u krupnijima crveni prah, pripravlja se iz otopine živinih soli taloženjem s natrijevom lužinom, služi kao algicidni pigment za otrovne premaze podvodnih dijelova plovila. Živin(I) klorid, Hg2Cl2 (kalomel), neotrovan je, služi za izradbu kalomelnih elektroda za potenciometriju. Živin(II) klorid, HgCl2 (sublimat), bijela, kristalna, sublimirajuća, vrlo otrovna tvar, prije se rabio kao baktericid i fungicid, a danas kao katalizator te u sintezi drugih živinih spojeva. Živin(II) sulfid, HgS, pojavljuje se u prirodi kao mineral cinabarit. Može se dobiti kao crveni kristalni prah zagrijavanjem žive sa sumporom ili kao crni talog uvođenjem sumporovodika u otopinu živinih soli. Metastabilna, crna modifikacija (metacinabarit) zagrijavanjem prelazi u stabilnu, crvenu (cinabarit, rumenica). Crvena modifikacija služi kao jarko crvena slikarska boja (cinober). Živin(I) sulfat, Hg2SO4, i živin(II) sulfat, HgSO4, bezbojne su soli topljive u vodi, služe kao katalizatori (npr. za oksidaciju naftalena u ftalnu kiselinu ili sintezu acetaldehida iz acetilena i vode). Živin(I) nitrat, Hg2(NO3)2 · 2H2O, upotrebljava se kao analitički reagens u određivanju bjelančevina koje sadrže tirozin. Živin(II) fulminat, Hg(ONC)2, zagrijavanjem ili udarom žestoko eksplodira, pa se prije mnogo rabio kao inicijalni eksploziv, tzv. praskava živa (danas uglavnom zamijenjen olovnim azidom). Živini organski spojevi (organoživini spojevi), danas zabranjeni, služili su za zaštitu žitnoga sjemenja, kao fungicidi, baktericidi, u manjoj mjeri i kao herbicidi.
