struka(e): |
ilustracija
NANJING, televizijski toranj uz rijeku Yangtze

Nanjing [naniŋ] (pinyin; tradicionalno Nanking [nankiŋ] i Nanching [nančiŋ]), glavni i najveći grad pokrajine Jiangsu, na južnoj obali rijeke Yangtze (380 km od ušća), istočna Kina; 7 519 814 st. (2020). Od davnina je važno kulturno i gospodarsko središte jugoistočne Kine. Središnji dio grada okružen je oko 21 km (izvorno 35 km) dugim zidom (visok 14 do 21 m) izgrađenim za dinastije Ming, unutar kojega su stari i moderni dio grada. U starome dijelu nalaze se mauzolej prvoga cara iz dinastije Ming Hongwua, grobovi vladara iz dinastije Wu i tzv. južnih dinastija, te knjižnica, važna za povijest Kine; monumentalan mauzolej prvoga kineskog predsjednika Sun Jat-sena. Nanjing se ubraja u vodeća znanstvena središta (oko 500 znanstvenoistraživačkih instituta, instituti Kineske akademije znanosti i dr.), osobito iz područja kemije. Važno je kinesko kulturno središte (Muzej Nanjing s više od 430 000 izložaka među najvećima je u Kini; umjetnički muzej Jiangsu, gradski, folklorni, geološki i drugi muzeji) s mnogim prestižnim sveučilištima, među kojima se ističe Nanjinško sveučilište (jedno od najstarijih sveučilišta u zemlji), i mnogim visokim školama; astronomski opservatorij Zijinshan, bogat botanički vrt. Uz jake uslužne djelatnosti (financije, turizam), sjedište je mnogih multinacionalnih kompanija; razvijena je metalurgija (čelik, željezo), petrokemijska, automobilska, elektrotehnička, elektronička, farmaceutska i prehrambena industrija; proizvodnja građevnoga materijala, optičkih instrumenata, svile. Riječna trgovačka luka (pristupačna i za morske brodove; nafta, ugljen, rude, čelik) u delti Yangtzea ubraja se u najveće kineske unutrašnje luke; važno je cestovno i željezničko (leži na pruzi Peking–Shanghai) čvorište. Međunarodna zračna luka (Nanjing Lukou, 30,6 milijuna putnika, 2019).

Nanjing se razvio u V. st. pr. Kr. kao naselje (prvotno nazvano Yuecheng pa Jinling) uz utvrdu koja je nadzirala trgovačke putove. U tzv. Doba prve podjele carstva, bio je, pod imenima Jianye te Jiankang, prijestolnica Kraljevstva Wu u razdoblju tzv. Tri kraljevstva (229–80), potom dinastije Jin (317–420) te zaredom tzv. južnih dinastija Liu Song, Južni Qi, Liang i Chen (420–589). U to doba postao je značajno gospodarsko središte Kine, temeljeći svoj razvoj na proizvodnji i obradbi čaja, svile, papira i keramike te je tijekom prve polovice VI. st. bio najveći grad na svijetu (s više od milijun stanovnika). Potom stagnira (grad je znatno razrušen pošto ga je osvojila vojska nove dinastije Sui), iako je u tzv. Doba druge podjele carstva prijestolnica države Južni Tang (937–76), a poslije kratko i dinastije Južni Song (1129–38). Ponovno je prijestolnica ujedinjene Kine u početcima vladavine dinastije Ming (1368–1421). Tada je izgrađen današnji gradski zid, a grad je vjerojatno potkraj XIV. st. ponovno bio najmnogoljudniji na svijetu (s oko pola milijuna stanovnika). Pošto je 1421. Peking postao glavnim gradom Kine, grad se počeo nazivati današnjim imenom (u značenju »južna prijestolnica«). Pod dinastijom Qing (1644–1911) sjedište je potkraljevstva, u Prvome opijumskom ratu zauzeli su ga Britanci 1842. te je ondje potpisan mirovni sporazum (Nankinški mir), a za Taipinškog ustanka bio je središte ustaničke države (1853–64). Za revolucije 1911–12. ondje je proglašena republika te je bio sjedište privremene vlade, a 1928–37. i 1945–49. glavni grad Kineske Republike (Japanci su ga osvojili 1937. i učinili sjedištem svoje marionetske vlade 1940–45). Kineska Crvena armija zauzela ga je 23. VI. 1949.

Citiranje:

Nanjing. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/nanjing>.