struka(e):
ilustracija
MEGIDO, bog Bes, bjelokosna pločica, XIV. do XII. st. pr. Kr.
ilustracija
MEGIDO, posvećeno područje s kružnom uzvisinom i ostatcima triju hramskih zgrada

Megido (hebr. Měgiddō, lat. Magedo), arheološki lokalitet, naselje (Tell el-Mutesellim) jugoistočno od Haife, Izrael. Iskopavanja 1903–05. izjednačila su ga s utvrđenim kanaanskim gradom, spominjanim u Bibliji. Otkriveno je 25 faza naseljavanja s početcima u neolitiku. Tijekom ranoga brončanog doba Megido je značajno središte na kopnenom putu od Egipta prema Mezopotamiji. U XVI. st. pr. Kr. egipatski kralj Tutmozis III. pretvorio ga je u vojni garnizon. Poslije je mijenjao gospodare: iz doba Kanaanaca (XIII. st. pr. Kr.) potječe rov usječen u stijeni kojim se dolazilo do izvora vode izvan zidina; o vladavini Izraelaca (XI. st. pr. Kr.) svjedoče ostatci palače, svetišta i tzv. Salamunovih staja, dok o asirskoj vladavini (VII. st. pr. Kr.) svjedoče ostatci velikog Astartina hrama. Od 2005. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.

Citiranje:

Megido. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/megido>.