Berlinski međunarodni filmski festival

Berlinski međunarodni filmski festival (njemački Internationale Filmfestspiele Berlin; također poznat kao Berlinale), međunarodni filmski festival koji se od 1951. održava u Berlinu. Uz Canneski festival i Međunarodnu filmsku smotru u Veneciji jedan je od triju najuglednijih filmskih festivala u svijetu; status natjecateljskoga festivala A kategorije dodijelio mu je 1956. FIAPF (Međunarodna federacija udruga filmskih producenata). Od 1978. održava se u veljači, a dodjeljuje nagrade Zlatni medvjed (Goldener Bär, prije Goldener Berliner Bär) za najbolji dugometražni film, Srebrni medvjed (Silberner Bär) za režiju, glumca, glumicu, scenarij, poseban umjetnički doprinos (montažeru, snimatelju, skladatelju, kostimografu ili scenografu) te za kratkometražni film. Kao druga nagrada dodjeljuje se Velika nagrada žirija (do 1998. Posebna nagrada žirija), također kolokvijalno poznata kao Srebrni medvjed, a tijekom festivala dodjeljuju se i mnoge druge nagrade raznih popratnih programa, žirija i fondacija (npr. nagrada Kristalni medvjed dječjega žirija, nagrade Teddy za filmove koji promiču prava istospolnih osoba). Osim u glavnome natjecateljskom programu dugometražnih filmova, filmovi se prikazuju u natjecateljskim programima Panorama (nezavisni i umjetnički filmovi koji pomiču tematske i stilske granice, od 1986), Naraštaj (Generation, filmovi za djecu i mladež, od 1978), Berlinale Shorts (kratkometražni filmovi, od 2006), dočim su važniji nenatjecateljski programi Forum (puni naziv Međunarodni forum mladoga filma – Internationale Forum des Jungen Films, od 1971), Perspektive njemačkog filma (Perspektive Deutsches Kino) te program Njemačke kinoteke. Od 1978. u okviru festivala odvija se i trgovački sajam European Film Market (EFM), a od 2003. Berlinale Talent Campus (od 2013. Berlinale Talents), obrazovni program za mlade filmske umjetnike. Nastao u Zapadnome Berlinu, festival je tijekom druge polovice XX. st., u razdoblju hladnoga rata, imao važno mjesto kao susretište zapadnih i istočnih kinematografija, a i poslije je nastavio održavati profil festivala koji prikazuje i nagrađuje politički izazovne i interkulturalne filmove.

Na filmskom festivalu u Berlinu hrvatski su filmovi rijetko nagrađivani, a najviše su uspjeha imali animirani filmovi Zagrebačke škole crtanog filma, koja je upravo diplomama za filmove Crvenkapica Nikole Kostelca (1956) i Cowboy Jimmy Dušana Vukotića (1957) započela svoj globalni uspjeh. Poslije su za animirane filmove nagrađeni Borivoj Dovniković (Srebrni medvjed za kratkometražni film Krek, 1968) te Zlatko Grgić i Branko Ranitović (mirovna nagrada CIDALC-a filmu Tolerancija, 1968). Posebna priznanja primili su 1974. Dušan Vukotić za film Gubecziana i Leo Fabiani za film Skrbnik, a na festivalu su sudjelovali B. Dovniković (Liberator, 1972; N. N., 1977), Neven Petričić (Vive la liberté, 1972; Basna, 1981; sa Zlatkom Pavlinićem s filmom Tri lutalice, 1988), Ante Zaninović (Homo augens, 1972; Predstava, 1983), Z. Grgić (Ručak, 1979), Pavao Štalter (Ivica i Marica, 1981; Ogledalce, 1986), Aleksandar Marks i Vladimir Jutriša (Šaran, 1981), Vlado Kristl (Die Verräter des jungen deutschen Films schlafen nicht!, 1983), Mate Lovrić (Putovanje plavog lonca, 1984), B. Ranitović (Medved Bojan fotograf, 1987; Medved Bojan v cirkuso, 1988), dočim je, u novije doba, Eva Cvijanović nagrađena priznanjem dječjeg žirija za animirani film Ježeva kuća (2017). Dokumentarni film Plitvička jezera Šime Šimatovića nagrađen je 1957. posebnim Srebrnim medvjedom. U glavnome natjecateljskom programu sudjelovali su, dugometražnim igranim filmovima, Nikola Tanhofer (Nije bilo uzalud, 1957), Branko Ivanda (Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata, 1969), Krsto Papić (Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj, 1974) i Vinko Brešan (Svjedoci, 2004), a u programu Panorama Zrinko Ogresta (S one strane, 2016). Kratkometražnim igranim filmovima natjecali su se Zvonimir Jurić (Žuti mjesec, 2010), Jure Pavlović (Piknik, 2015) i Antoneta Alamat Kusijanović (U plavetnilo, 2017). U programu Forum sudjelovali su V. Kristl (Tod dem Zuschauer, 1984), Karmen Jelinčić (Calling the Ghosts, surežija s Mandy Jacobson, 1996), V. Brešan (Maršal, 2000), Ognjen Sviličić (Oprosti za kung fu, 2005; Armin, 2007) i Bobo Jelčić (Obrana i zaštita, 2013).

Citiranje:
Berlinski međunarodni filmski festival. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=71131>.