Kunsthistorisches Museum [kunsthisto:'rišəs muze:'um] (Muzej povijesti umjetnosti), umjetnički muzej u Beču kojemu jezgru kolekcije čini habsburška zbirka umjetnina, koju su od XVII. st. ponajviše obogatili Ferdinand II. Tirolski, car Rudolf II. i nadvojvoda Leopold Wilhelm Austrijski. Javnosti ga je 1891. otvorio car Franjo Josip I. Smješten je u jednoj od dviju neobaroknih, raskošno uređenih muzejskih palača identične vanjštine (1872–91., arhitekti Gottfried Semper i Karl Freiherr von Hasenauer, u drugoj je Naturhistorisches Museum). Sagrađene da uz Burgring zatvaraju Trg carice Marije Terezije (Maria-Theresien-Platz) s njezinim reprezentativnim spomenikom, s obližnjim kompleksom palača Hofburg i carskim konjušnicama (MuseumsQuartier) tvore urbanu cjelinu Kaiserforum.
Muzejska kolekcija obuhvaća umjetničku građu i artefakte od staroga Egipta do XVIII. st.; ističu se kolekcije venecijanskoga slikarstva XVI. st. (Veronese, Tizian, Tintoretto), flamanskoga slikarstva XVII. st. (Rubens, Van Dyck), nizozemskoga slikarstva (Jan van Eyck, Rogier van der Weyden), njemačkoga renesansnog slikarstva (Albrecht Dürer, Lucas Cranach st.), među njima remek-djela Rafaela, Caravaggia, Velázqueza, Rembrandta, Vermeera (Umjetnost slikanja, 1666) te najsadržajnija zbirka slika Pietera Bruegela (Babilonski toranj, 1563; Lovci u snijegu, 1565). Bogate su i zbirke staroegipatskih i bliskoistočnih, starogrčkih i starorimskih umjetnina, zbirke skulptura i djela primijenjenih umjetnosti (Benvenuto Cellini, Soljenka, 1540–43), carskih oklopa te kabinet kovanica.
Muzejska knjižnica, uz golemu knjižnu i audiovizualnu građu, većinom s temama povezanima s muzejskim fundusom, posjeduje opsežnu zbirku raritetnih inkunabula, manuskripata, zemljopisnih karata i druge građe, dokumente vezane uz povijest, kulturnu povijest i umjetnost, arhitekturu i unutarnje uređenje te Maksimilijanovu knjižnicu.
Uprava Muzeja upravlja i kolekcijama koje se nalaze u palači Hofburg (zbirkom umjetnina iz starogrčkog Efeza, nastalom tijekom istraživanja austrijskih arheologa 1896–1906., zbirkama starih glazbenih instrumenata, dvorskih lovačkih trofeja, carskim trezorom s vladarskim predmetima), u dvorcima Schönbrunn u Beču (kolekcijom carskih kočija i automobila) i Ambras u Innsbrucku (kolekcijom nadvojvode Ferdinanda II.) te od 2001. Etnološkim muzejom (Weltmuseum Wien) na Heldenplatzu i Muzejom kazališta (Theatermuseum) na Lobkowitzplatzu.
