trijas (prema grč. τριάς: trojstvo), prvo razdoblje mezozoika, nazvano po podjeli naslaga na području Njemačke na tri dijela. Započelo je prije 248 milijuna godina, a trajalo oko 42 milijuna godina. Tijekom paleozoika spojili su se zbog orogenetskih pokreta pojedini kontinentalni blokovi na sjevernoj hemisferi u jedno kopno, koje se protezalo od Sjeverne Amerike preko Europe do istočne Azije. Na jugu je i dalje postojao jedinstveni kontinent Gondvana. Između spomenutih kontinentalnih područja protezao se Tetis, veliko mediteransko geosinklinalno more koje je sezalo od Atlantskog do Tihog oceana. Osim toga, postojalo je posebno geosinklinalno područje uz istočni rub Azije i zapadni rub Amerike (Kordiljeri). U trijasu su započeli novi orogenetski pokreti alpskoga orogenetskog ciklusa, koji su imali malo, uglavnom lokalno značenje. Tako su se i u Hrvatskoj tijekom trijasa, osobito pri njegovu kraju, pojedine kopnene površine izdizale iznad morske razine. Za trijas su bili značajniji epirogenetski pokreti, koji su uzrokovali transgresije i regresije mora, a to je znatno utjecalo na razvoj biljnog i životinjskoga svijeta te na sedimentaciju. Vulkanizam je također bio prilično živ; eruptivi trijaske starosti nalaze se u različitim područjima svijeta, pa i u hrvatskim krajevima. Klima je bila uglavnom topla, a vlaga različita. Naslage soli i eolski pijesci upozoravaju na tadašnje postojanje pojedinih suhih područja u Europi i Sjevernoj Americi, a naslage ugljena na vlažnu klimu u Indokini, Africi, Australiji i u gorju Appalachian u Sjevernoj Americi. U trijasu nema tragova glacijacije. Na europskom kopnu u trijasu su nastajale mješovite naslage u kojima su do izražaja došli kopneni, brakični i morski sedimenti. Takav je razvoj trijasa karakterističan na području Njemačke (germanski trijas), a poznat je i na Pirenejskom poluotoku, u sjevernoj Africi i drugdje. Na području geosinklinala taložile su se uglavnom morske naslage; mediteranskoj geosinklinali pripadali su u trijasu hrvatski krajevi, zatim Alpe, Karpati, Kavkaz, Himalaja, Pireneji, Apenini, Atlas i dr. Po Alpama se geosinklinalni razvoj trijasa naziva alpskim; najčešći su sedimenti vapnenci i dolomiti, ali ima i škriljevaca, pješčenjaka, lapora, tufova, pa i eruptiva. Razvoj trijasa u Hrvatskoj alpskoga je tipa.
U trijaskoj kopnenoj flori prevladavale su golosjemenjače: Ginkoinae i Coniferae, pojavile su se Cycadinae, ali je još uvijek bilo dosta papratnjača. Životinjski kopneni svijet bio je vrlo raznolik. Vodozemci su bili na vrhuncu razvoja. U to je doba živio Mastodonsaurus, najveći vodozemac svih vremena, a među gmazovima, koji su dominirali među životinjama, srodnici krokodila (Belodon), zatim dinosauri, pterosauri, kornjače (Triassochelys) i dr. Pred kraj trijasa pojavili su se prvi pravi sisavci. Kukci su bili vrlo brojni. U slatkim vodama živjele su ribe dvodihalice i rakovi, a u moru vapnenačke zelene alge (Diplopora, Physoporella), zatim koralji (Hexacoralla), amoniti (Ceratites, Dinarites, Tirolites i dr.). Bilo je i brahiopoda, puževa, školjaka, krinoida, mnoštvo različitih riba i gmazova (Placodontia, Nothosauria, Ichthyosauria).
