reflektor (njem. Reflektor < franc. réflecteur, prema lat. reflectere: natrag savinuti).
1. U optici, uređaj kojim se usmjeruje (zapravo reflektira u određenom smjeru) neko zračenje, npr. svjetlost, ultrakratki radiovalovi i dr. Najčešće se pod reflektorom misli na uređaj koji reflektira svjetlost u gustome mlazu usporednih zraka. U tu se svrhu obično rabe parabolična metalna zrcala, jer imaju svojstvo da svjetlost reflektiraju u snopu usporednih zraka, ako je izvor svjetlosti smješten u žarište. Kako bi se postigla što bolja refleksija, zrcalo je niklano ili kromirano i polirano do visokoga sjaja.
2. U astronomiji, teleskop kojemu je zrcalo objektiv. Oblik zrcala može biti sferni, parabolni ili hiperbolni. Zrcalo se izrađuje od kvarca, a prekriveno je tankim slojem aluminija ili srebra. U odnosu na refraktor, prednost je reflektora izostanak kromatske aberacije, lakša izradba (zrcalu se obrađuje samo jedna površina, lećama dvije, a važna je i unutarnja kvaliteta), može se poduprijeti sa stražnje strane pa su najveći teleskopi reflektori, npr. Large Binocular Telescope (LBT), Gran Telescopio Canarias (GTC), Hobby-Eberly Telescope (HET), SALT. Nedostatak je reflektora gubitak svjetlosti na sekundarnome zrcalu, manji kontrast slike i to što otvorena optička cijev omogućuje da atmosferski utjecaji oštete zrcalo. Prema optičkoj shemi razlikuju se Newtonov i Cassegrainov reflektor. (→ dalekozor)
3. U elektrotehnici → antena
