TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Radovan

ilustracija
RADOVAN, detalj glavnoga portala katedrale u Trogiru, 1240.
ilustracija1ilustracija2

Radovan, hrvatski kipar (XIII. st.). Najistaknutija ličnost hrvatskoga srednjovjekovnoga kiparstva; autor većega dijela monumentalnoga romaničko-gotičkoga portala katedrale sv. Lovre u Trogiru, koji se po njem naziva Radovanov portal. Ime mu je uklesano u latinskom natpisu ispod lunete: »Ova vrata podiže Radovan najodličniji od svih u ovoj umjetnosti, kako očituju kipovi i reljefi, godine 1240. nakon poroda časne Djevice, u doba biskupa Toskanca Treguana iz Firence«. To je ujedno i jedini poznati podatak o Radovanu. Portal ima romanička obilježja s realističnim primjerima karakterističnima za gotiku. Likovnom je analizom utvrđeno da su glavni dijelovi portala rad samoga Radovana i njegovih pomagača, vjerojatno trojice domaćih klesara. Od njegovih plitkih reljefa najljepša je i umjetnički najvrjednija luneta, gdje se pokazao kao vrstan majstor koji je scenskim rasporedom, odjeljujući prizore tankim stupićima i zastorima, postigao jasnoću cijele slike i povezao sadržaj četiriju različitih prizora. U središtu je prizor Rođenja i Kupanja Djeteta, a sa strana Putovanje Triju kraljeva i Navještenje pastirima. Reljefni prizori nastavljaju se na prvome luku ponad lunete: Navještenje (sa strana lik Marije i arkanđela Gabrijela) i prizori iz Evanđelja (Poklonstvo kraljeva, Prvi Josipov san i skupina anđela u slavi). Radovanovi su također reljefi na pilastrima uz vrata s nepotpunim ciklusom mjesecâ u godini, prikazani s mnogim pojedinostima iz života i odgovarajućim znakovima zodijaka (npr. u Prosincu je prikazano klanje vepra, u Siječnju starac što se grije uz ognjište nad kojim se suše kobasice, u Travnju striženje ovaca; samo se Ožujak oslanja na antičku mitologiju i predstavljen je bogom Marsom u ratnoj opremi). Čak i okrugli stupići pretrpani akantovim viticama vrve simboličnim prizorima iz lova (sokolar, borba s medvjedom, lov na jelena), životinjama (zvijer u šikari, medvjedić) i mitološkim bićima (centaur, satir), tako da izgleda kao da se sve odvija u nekoj šumi. Osam telamona, nosača u orijentalnoj odjeći, na leđima nose pilastre portala. Uz reljefe svetaca na drugom dovratniku i vanjskome luku što se razvija oko lunete nižu se prizori iz Kristova života, a potječu iz doba pregradnje portala (vjerojatno u XIV. st.). Na portalu prevladavaju trodimenzionalni kipovi golih Adama i Eve, postavljenih na lava sa zmajem i lavicom s janjetom i mladim lavićima. Portal je temeljito restauriran (2003–06). Majstoru Radovanu pripisuju se i dva okrugla prozora (okulusa) na katedrali s prizorom bludnice koju proždiru dvije nemani i sučeljeni lavići koji piju iz kaleža, a Radovanovim sljedbenicima pripisuje se ciborij i osmerokutna propovjedaonica u unutrašnjosti (druga polovica XIII. st.). Majstori iz Radovanova kruga, koji su djelovali na širem obalnom području, autori su reljefa (Navještenje i Rođenje te skupina lavova i dostojanstvenika) na zvoniku i šesterokutne propovjedaonice u katedrali sv. Dujma u Splitu, te gdjekojega očuvanoga kapitela ili ulomka reljefa (Bribir, Dubrovnik).

Radovanovo djelo nastalo je kao nagla, gotovo iznenadna pojava u razvoju dalmatinskoga kiparstva XIII. st. u osebujnoj izvornoj sintezi romanike i gotike; ono se nastavlja na romaničko kiparstvo B. Antelemija (tradicija bizantske umjetnosti) te na utjecaje gotičkih težnja sa sjevera Francuske. Svojim likovnim kvalitetama, realistički uočenim pojedinostima i dinamikom izraza Radovanov portal kao djelo skladne cjeline i slobodne interpretacije motiva ubraja se među najbolja ostvarenja europskoga kiparstva oko sredine XIII. st. Postoji više hipoteza o njegovu djelovanju izvan Trogira u Veneciji (neki reljefi na glavnom i zapadnom portalu sv. Marka) i o njegovu školovanju u Francuskoj. Radovanov je portal (kao dio stare gradske jezgre) uvršten 1997. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine; temeljito je obnovljen 2004–06.

Citiranje:
Radovan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51562>.