TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Mendel, Gregor

ilustracija
MENDEL, Gregor
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Mendel [me'~], Gregor (pravo ime Johann), češki prirodoslovac (Hynčice, 22. VII. 1822Brno, 6. I. 1884). Utemeljitelj genetike. Studirao teologiju, filozofiju, matematiku i fiziku na Institutu za filozofiju u Olomoucu (1840–43). Godine 1843. stupio u augustinski samostan sv. Tome u Brnu, gdje se nastavio usavršavati iz teologije. Na Bečkom je sveučilištu studirao prirodoslovlje (1850–53), potom bio profesor fizike i prirodoslovlja na Tehničkoj školi u Brnu (1854–68). Od 1856. u samostanskom je vrtu eksperimentirao s hibridizacijom graška (Pisum sativum). Znanstveni rad napustio je 1868. kada je postao poglavarom samostana.

Na temelju eksperimenata s graškom, Mendel je formulirao teoriju nasljeđivanja. Dokazao je da potomci od roditelja nasljeđuju »diskretne faktore« (poslije nazvane genima) koji određuju njihova svojstva. Prvi je u genetička istraživanja uveo eksperimentalni i kvantitativni pristup, a njegova dva zakona smatraju se temeljnim zakonima genetike (poslije su po njem nazvani Mendelovim zakonima). Rezultate istraživanja izložio je u radu Pokusi s biljnim hibridima (Versuche über Pflanzen-Hybriden) objavljenome 1865. u časopisu Verhandlungen des naturforschenden Vereins in Brünn, ali njegovo djelo u to doba nije bilo prepoznato jer se o stanici tada malo znalo, a postojanje kromosoma te mejoze i mitoze bilo je potpuno nepoznato. Tek su 1900. tri botaničara, H. De Vries, K. E. Correns i E. Tschermak, neovisno jedan o drugom, otkrili Mendelove rezultate i potvrdili ih pokusima.

Mendelovi zakoni. Prvi se zakon naziva zakonom cijepanja ili segregacije. Posljedica je ponašanja kromosoma tijekom mejoze, kada se aleli odvajaju jedan od drugoga i razdjeljuju u različite gamete (spolne stanice). Nijedna gameta ne može sadržavati dva alela jednog lokusa (određenog mjesta u kromosomu). U tjelesnim stanicama aleli su u paru, ne miješaju se jedan s drugim i ne mogu mijenjati jedan drugoga, pa zadržavaju svoju cjelovitost kroz generacije.

Suvremenomu tumačenju toga zakona prethodili su Mendelovi zaključci o načelima nasljeđivanja, proizišli iz njegovih pokusa s graškom. Križanjem dviju sorti graška, jedne s nabranom i druge s glatkom sjemenkom, Mendel je u prvoj generaciji (F1) dobio hibride s glatkom sjemenkom. Glatkoća sjemena nasljeđuje se kao dominantno svojstvo koje se u F1 generaciji pokazuje, dok je nabrana sjemenka recesivno svojstvo, koje u F1 generaciji ostaje prikriveno. Druga generacija (F2), dobivena međusobnim križanjem biljaka F1 generacije, bila je zastupljena s 3/4 potomaka glatkih sjemenki i 1/4 potomaka nabranih sjemenki. Promatranjem potomstva tih biljaka, Mendel je ustanovio da grašak s nabranim sjemenkama daje isključivo potomstvo s nabranim sjemenkama (čista rasa ili homozigoti za recesivno svojstvo). Biljke s glatkim sjemenkama ponašale su se različito: 1/4 dala je potomstvo s glatkim sjemenkama kao stalnim svojstvom (homozigoti za dominantno svojstvo); 2/4 bili su hibridi ili heterozigoti (slični jedinkama F1 generacije), koji su dali 3/4 potomstva s dominantnim svojstvom (1/4 homozigota i 2/4 heterozigota), a 1/4 potomaka bili su recesivni homozigoti (→ homozigotnost). Iz tih je rezultata Mendel ispravno zaključio da postoje jedinice nasljeđivanja ili nasljedni faktori, koji se slučajno i s jednakom vjerojatnošću razdjeljuju u gamete, te da odrasloj biljci svako svojstvo određuju dva faktora, po jedan od svakog roditelja.

Drugi se Mendelov zakon naziva zakonom neovisne kombinacije i posljedica je neovisnoga ponašanja nehomolognih kromosoma tijekom mejoze, u kojoj se sve kombinacije alela raspodjeljuju u stanice-kćeri s jednakom vjerojatnošću. Pritom raspodjela članova jednoga para alela nema utjecaja na raspodjelu članova bilo kojega drugog para. Taj je zakon Mendel oblikovao križajući jedinke koje su se razlikovale u dvama svojstvima. Križanjem graška sa žutim, glatkim sjemenkama i graška sa zelenim, nabranim sjemenkama dobivena je F1 generacija koja se sastojala isključivo od graška žutih i glatkih sjemenki (oba se svojstva nasljeđuju dominantno). Potomstvo je u F2 generaciji bilo sljedećega sastava: 9/16 jedinki sa žutim i glatkim sjemenkama, 3/16 sa žutim i nabranim sjemenkama, 3/16 sa zelenim i glatkim sjemenkama te 1/16 sa zelenim i nabranim sjemenkama. Tim je pokusom Mendel dokazao da se svojstva koja se nasljeđuju različitim parom nasljednih faktora kombiniraju neovisno jedan o drugome.

Od drugoga Mendelova zakona odstupaju vezani geni jednoga kromosoma koji se tijekom mejoze ne razdjeljuju slučajno, već se prenose zajedno u stanice-kćeri. Postoje i druga odstupanja od Mendelovih zakona (→ epistaza; mutacije; polifenija; polimerija), iako je većina nasljednih svojstava pod kontrolom gena koji tim zakonima podliježu. Sustav nasljeđivanja oblikovan po načelima Mendelovih zakona naziva se mendelizam.

Citiranje:
Mendel, Gregor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 14. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=40090>.