Leontić, Boran

Leontić, Boran, hrvatski fizičar (Split, 3. VIII. 1928). Školovao se u Splitu i Londonu, diplomirao eksperimentalnu fiziku 1951. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu (PMF) u Zagrebu. Godine 1951–54. radio je na doktoratu na Sveučilištu u Manchesteru, 1957–68. boravio u CERN-u (Švicarska) i Brookhavenu (SAD), gdje se bavio istraživanjem elementarnih čestica. Od 1971. bio je redoviti profesor u Fizičkome zavodu PMF-a i znanstveni savjetnik Instituta za fiziku Sveučilišta u Zagrebu (direktor 1970–78), profesor emeritus od 1998. Poznati su njegovi radovi o ukupnom udarnom presjeku protona i mezona na vodiku i deuteriju. Potaknuo je razvoj metode kontinuirane ultrabrze solidifikacije, koja je omogućila izradbu velikoga broja znanstvenih radova na metalnim slitinama. Član suradnik JAZU (danas HAZU) postao je 1975. Dobio je Nagradu za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1974) i Državnu nagradu za životno djelo (2000).