Archiv für slavische Philologie [ari:'f fy:ɹ sla:'višə filologi:'], najstariji slavistički filološki časopis i jedan od najboljih. Utemeljio ga je 1875. hrvatski slavist svjetskoga glasa Vatroslav Jagić, koji je uspio zainteresirati izdavačko poduzeće Weidmannsche Buchhandlung u Berlinu, a zauzimanjem povjesničara Theodora Mommsena dobio je novčanu potporu pruskoga ministarstva prosvjete. Jagić je uređivao časopis od 1876. s prekidima do 1920 (kada je izašla 37. knjiga). Nakon Jagićeve smrti (1923) izdaje ga neredovito Erich Berneker, ali se nakon 42. knjige gasi (1929).
Jagić je u časopisu objavljivao rasprave o glasovnom, gramatičkom i sintaktičkom ustroju svih slavenskih jezika, opise starih slavenskih književnojezičnih spomenika, usmenu književnu tradiciju, kulturu, mitologiju, tekstove, bibliografije itd. Odlučio se za njemački kao jezik časopisa, što je izazvalo određen zazor u slavenskim zemljama, ali je upravo zahvaljujući tome časopis postao posrednikom između slavenske i zapadnoeuropske znanosti, a slavistika dostigla razinu germanistike i romanistike. U časopisu su surađivali svi viđeniji slavenski filolozi i mnogi filolozi neslavisti. Sam Jagić ispunjavao je velik prostor pišući često opsežne studije, ali i priloge u rubrikama Anzeigen i Kleine Mitteilungen. Od hrvatskih filologa surađivali su Tomislav Maretić, Petar Skok, Tomo Matić, August Musić i dr. Pisali su o kroatističkim temama od Bašćanske ploče do njima suvremenih pojava.
