Arafat, Jaser (arapski Yasīr ‘Arafāt [
arafa:'t], pravo ime Muḥammad Yāsir ‘Abd al-Raḥmān ‘Abd al-Ra’ūf ‘Arafāt), palestinski političar (Kairo, 24. VIII. 1929 – Pariz, 11. XI. 2004). Jedan je od organizatora Fataha, najsnažnije vojne organizacije unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), i njegov predsjednik od 1968. do smrti. Bio je vrhovni zapovjednik Palestinskih oslobodilačkih snaga od 1971. i vođa političkoga krila PLO-a od 1973. U studenom 1974. istupio je na Općoj skupštini UN-a zauzevši se za konačno rješenje pitanja palestinskih izbjeglica stvaranjem njihove slobodne države u arapskom dijelu Palestine. Pod pritiskom Sirije 1982. napustio je Bejrut i uspostavio novu bazu u Tunisu, a 1987. prešao je u Bagdad. U Zaljevskom ratu podržao je Irak. Godine 1994. dobio je Nobelovu nagradu za mir (s Yitzhaqom Rabinom i Shimonom Peresom) za doprinos mirovnomu sporazumu između PLO-a i Izraela, postignutomu 13. IX. 1993. u Washingtonu. Od 1996. bio je predsjednik Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i u Gazi. Pred kraj života došao je pod djelomičnu međunarodnu izolaciju, a Izrael mu je od 2001. onemogućivao slobodno kretanje izvan predsjedničkoga kompleksa u Ramallahu, optužujući ga za poticanje bombaških napada u Izraelu. Pušten je na liječenje u Pariz, gdje je ubrzo umro.