Tyndallov efekt [ti'ndəl~], raspršenje svjetlosti na vrlo sitnim lebdećim česticama disperznih sustava kakvi su npr. koloidi. Uzak snop svjetlosti koji u nekom određenom smjeru ulazi u disperzijski sustav vidjet će se zbog raspršenja svjetlosti ako se sustav promatra i bočno, sa strane, kao što se npr. vide Sunčeve zrake u magli ili noću snop svjetlosti iz reflektora na oblacima. Svjetlost kraćih valnih duljina jače se raspršuje, pa je raspršena svjetlost često, s obzirom na upadnu svjetlost, plavičasta (npr. ispušni plinovi motornih vozila, cigaretni dim). To je i uzrok nebeskoga plavetnila te crvene boje Sunca na izlasku ili zalasku. Tyndallov efekt primjenjuje se u optičkim dojavljivačima dima (požara), u okulističkoj dijagnostici, u određivanju veličine koloidnih čestica i drugdje. Efekt je zapazio John Tyndall 1868., a teorijski ga je objasnio John William Strutt Rayleigh 1871.
