TRAŽI DALJE:
STRUKE:

potencija

ilustracija
POTENCIJA u geometriji

potencija (lat. potentia).

1. Općenito: snaga, moć za izvedbu nekoga djelovanja.

2. U matematici, eksponent n u matematičkom izrazu oblika an gdje je a baza potencije. Kad je n pozitivan cijeli broj, potencija je broj umnožavanja baze, primjerice četvrta potencija baze a jest a4 = a · a · a · a. (→ potenciranje)

3. U geometriji, potencija točke T s obzirom na kružnicu K produkt je orijentiranih segmenta TS1 i TS2 određenih sjecištima S1 i S2 pravaca pramena s vrhom u T i kružnice K. Potencija je ista za sve pravce danoga pramena, pa je dana izrazom p = TS1 · TS2 = TO² − OD², gdje je D diralište tangente iz točke T na kružnicu K, a O središte kružnice K. Skup je svih točaka iste potencije s obzirom na dvije kružnice K1 i K2 pravac, tzv. potencijala tih kružnica.

4. U medicini, spolna sposobnost (moć) muškarca (seksualna potencija). Uvjetuje ju sklad mnogobrojnih čimbenika: prirodni spolni nagon i spolna žudnja (→ libido), sposobnost obavljanja snošaja (potentia coeundi) i sposobnost oplodnje (potentia generandi), te neki intelektualni i tjelesni čimbenici (anatomski ustroj, hormonska ravnoteža i dr.). Suprotno: impotencija.

Citiranje:
potencija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49734>.