TRAŽI DALJE:
STRUKE:

optimiranje

optimiranje (prema lat. optimus: najbolji), matematički postupak kojim se pri projektiranju ili vođenju promatranoga sustava ostvaruje (određuje) najbolji mogući izbor ekonomskih i (ili) tehničkih veličina na temelju odabranih kriterija. Ti kriteriji iskazuju korisnost ili valjanost ponašanja sustava. Mogu to biti ekonomska ili tehnička mjerila, npr. vrijeme prijelaza sustava iz jednoga stanja u drugo, proizvodnost, neki pokazatelji utroška sirovine ili energije; njihov izbor nije u sklopu optimiranja. Matematički gledano, problemi optimiranja svode se na određivanje mjesnih ekstrema (minimuma ili maksimuma) realnih funkcija. Mjesni ekstremi glatkih funkcija jedne ili više realnih varijabli mogu se relativno jednostavno pronaći s pomoću diferencijalnoga računa. Međutim, postoji potreba i za određivanjem ekstrema funkcija koje nisu funkcije realnih varijabli. Neke od tradicionalnih metoda optimiranja usavršene su uporabom računala (npr. račun varijacija), a razvijene su i neke nove (npr. dinamičko programiranje). Njihov izbor pri optimiranju ovisi uglavnom o postavljenome cilju i obilježju promatranoga sustava. Osobito je razvijena metoda optimiranja linearnih sustava, tj. sustava što ih matematički opisuje sustav linearnih jednadžbi i nejednadžbi; ta je metoda nazvana linearno matematičko programiranje.

Citiranje:
optimiranje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45345>.