TRAŽI DALJE:
STRUKE:

magnetofon

magnetofon (magnet + -fon), uređaj za snimanje i reprodukciju zvuka s pomoću magnetske vrpce (→ magnetski zapis). Sastoji se od mehaničkog dijela i elektroničkih sklopova.

Analogni magnetofon može biti kolutni (magnetska vrpca na kolutu bez kasete) i kasetofon (magnetska vrpca u kaseti). Prilikom snimanja ili reprodukcije vučni valjak kolutnoga magnetofona pomiče magnetsku vrpcu jednolikom brzinom po prednjim plohama magnetskih glava. Kako ne bi klizala po valjku, vrpca je pritisnuta na vučni valjak tlačnim kotačićem. Za pogon vučnoga valjka, koluta za namatanje i prematanje vrpce postoje posebni motori. Pogon vučnoga valjka sastoji se od elektromotora s trima brzinama (u kasetofonu s jednom brzinom), a vučni je valjak postavljen kao produžetak osovine motora. Pri snimanju ili reprodukciji motor zbog svojeg obrtnoga momenta osigurava relativno stalnu napetost vrpce pri namatanju na kolut, a s istom svrhom i motor za prematanje radi uz prikladnu silu kočenja. Kod jednostavnih kasetofona isti motor pokreće vučni valjak te namata i premata vrpcu. Obično se koči kolut iz kojega se vrpca odmata radi postizanja potrebne napetosti vrpce. Postoji izvedba s remenicama, a i kombinirane izvedbe s remenicom i prijenosnim kotačićem. Kvaliteta reproduciranoga zvuka uvelike ovisi o održavanju brzine vrpce konstantnom.

Elektronički dio analognoga magnetofona sastoji se od magnetskih glava i pojačala. Kolutni magnetofoni i visokokvalitetni kasetofoni imaju tri magnetske glave. Vrpca prvo stiže do glave za brisanje, kako bi se prije snimanja stara snimka izbrisala, a zatim do glave za snimanje. Audiofrekvencijski signal privodi se pojačalu, koje je spojeno s glavom za snimanje, a ispred glave se stvara promjenljivo magnetsko polje koje magnetizira vrpcu. Prilikom reprodukcije magnetizirana vrpca prolazi ispred glave za reprodukciju i u svitku glave se inducira promjenljivi električni napon, koji se pojačava i vodi u zvučnik ili slušalice. Jednostavnije izvedbe kasetofona imale su istu magnetsku glavu za snimanje i reprodukciju. Za smanjenje šuma snimke u reprodukciji s magnetske vrpce u magnetofonu i visokokvalitetnom kasetofonu (→ hi-fi) služio je kompander (kompresor-ekspander). Najpoznatiji takav sustav naziva se Dolby, prema američkom izumitelju Rayu Dolbyju. Analogno snimljeni programi na magnetskoj vrpci mogli su se kopirati i do 100 puta brže od brzine kojom se vrti vrpca u kaseti (4,76 cm/s). Opisane analogne uređaje potisnuli su iz uporabe digitalni uređaji.

Digitalni magnetofon je snimao i reproducirao digitalne zvučne informacije s pomoću rotirajućega bubnja u kojem su na jednakim međusobnim razmacima bile smještene glave za brisanje, snimanje i reprodukciju, a analogni audiosignal kvantizirao se i uzorkovao u analogno-digitalnom pretvaraču. Sustav rotirajućih glava pružao je niz pogodnosti za pohranjivanje audiosignala: odgovarajući frekvencijski pojas, odnosno prijenosnu brzinu i gustoću zapisa (uzak trag zapisivanja i mala potrošnja vrpce pri velikoj brzini rotacije glave). Elektronika je bila jednostavna, podatci su se multipleksirali, tj. dva ili više različitih signala istodobno su se prenosila jednim kanalom ili jednom linijom ili su se zapisivala na jedan magnetski trag. Za studijsko snimanje rabile su se tri vrste digitalnih audiorekordera s vrpcama namotanima u kasete: R-DAT (Rotational Digital Audio Tape) za stereosnimanje na vrpcu od čistog željeza (širina vrpce 3,81 mm), DTRS (Digital Tape Recording System) za višetračno snimanje (do 8 tragova) na vrpcu od čistog željeza (8 mm) te ADAT (Advanced Digital Audio Tape) za višetračno snimanje (do 8 tragova) na vrpcu od željeznog oksida (12,5 mm). Audiodigitalne kasetne sustave potisnuli su iz upotrebe uređaji za snimanje na magnetsku ploču, memorijsku karticu, optički disk, itd.

Citiranje:
magnetofon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38037>.