Lhasa [la'sa] (Lasa), glavni grad autonomne regije Tibet (Xizang), Kina; 568 927 st. (2020). Leži na visini od 3663 m (ubraja se u najviše položene gradove na svijetu) na sjevernim obroncima istočne Himalaje, u gorjem okruženoj dolini rijeke Lhase (Kyi Chu), pritoka rijeke Tsangpo (Yarlung Zangbo; gornji tok Brahmaputre). Ima razmjerno blagu klimu, s velikim brojem sunčanih dana (oko 3000 sati sijanja Sunca godišnje). Lhasa je vjersko i hodočasničko središte lamaizma s mnogim samostanima i svetištima u gradu i okolici. Na strmoj uzvisini nalazi se golema palača i tvrđava Potala, bivša rezidencija (do 1959) dalaj lame iz XVII. st. (građena 1645–94., na mjestu palače iz VII. st.), unutar koje se nalaze Crvena palača i Bijela palača. Osim Potale na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine nalaze se i samostan Jokhang (VII. st., poslije dograđivan), izgrađen oko prvotnoga hrama te Norbulingka (XVIII. st.), dalaj lamina ljetna rezidencija. Sveučilište (osnovano 1985) ubraja se među najbolja u Kini; muzej (osnovan 1999). Gospodarsko je značenje Lhasa dobila izgradnjom cesta od Xininga (u zapadnome dijelu srednje Kine) preko Gyangtsea do indijske granice, te visokoplaninskom (5072 m) željezničkom prugom izgrađenom od Xininga preko Golmuda (otvorena 1984) do Lhase (2006). Industrija metalnih i farmaceutskih proizvoda, automobila, porculana, piva, vune i kože; ćilimarstvo. U novije doba razvija se turizam. U okolici se iskorištavaju ležišta ruda bakra, olova i cinka, a uzgajaju se žitarice (ječam, pšenica) i stoka. Zračna luka. – Lhasa je osnovana 637. Od početka IX. st. do 842. bila je tibetska prijestolnica. Iako je potom taj status izgubila, ostala je religijskim središtem Tibeta. Nakon što je dalaj lama postao 1642. svjetovnim vladarom Tibeta, Lhasa je ponovno postala tibetskom prijestolnicom. Od 1959., kada je uvedena izravna kineska uprava, upravno je središte Tibeta kao kineske autonomne regije.
