TRAŽI DALJE:
STRUKE:

ižica

ižica, posljednje slovo glagoljičke i ćirilične azbuke, odgovara grčkomu ipsilonu (υ); nije označavalo slavenski glas i nema drugu leksičku vrijednost. Upisivalo se samo u riječi grčkoga podrijetla, te – isključivo u ćirilici – za brojevnu vrijednost 400 (uz slovo uk). Kao dio digrafa uk sudjeluje u obje slavenske azbuke. U ćiriličnim tekstovima očuvao se grčki oblik (npr. Ostromirovo evanđelje he5_0596a.jpg), a u glagoljičkima je vrlo složena, u okomici trostupnjevita oblika (npr. Zografsko evanđelje he5_0596b.jpg). Oblik se u uglatoglagoljičkim (ustavnim) tekstovima prilagodio redačkim linijama (he5_0596c.jpg). Usporedno s fonemskom adaptacijom zamjenjivao se slovima iže, i ili pak uk. U latinicu se transliterirao kao î.

Citiranje:
ižica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28404>.