struka(e):

Aleksandrijski muzej i knjižnica. Pod Aristotelovim utjecajem utemeljio je Ptolemej I. Soter 290. pr. Kr. u Aleksandriji Muzej (Μουσεĩον, Mouseĩon) kao hram muza i vrh duhovne hijerarhije – središte znanstvene, kulturne i umjetničke djelatnosti. Uz knjižnicu sadržavao je istraživačke laboratorije, astronomski opservatorij, predavaonice i učionice, botanički i zoološki vrt. U zbirkama je uz knjige bilo minerala i prirodnih rijetkosti, ali ne i umjetnička djela. U Muzeju su učenjaci živjeli o državnom trošku, a među njima se spominju Euklid i Arhimed. Aleksandrijska knjižnica najpoznatija je i najveća knjižnica helenističkoga doba. Snažno je utjecala na razvitak znanosti i kulture. Glavna knjižnica nalazila se u grčkoj četvrti Bruhiju (Βρουχείον, Broukheíon); Ptolemej III. Euerget osnovao je poslije manju knjižnicu uz hram Serapej (Σεραπεῖον, Serapeĩon). Ptolemej II. Filadelf proširio je knjižnicu svim knjigama na grčkom jeziku, kao i grčkim prijevodima židovskih, egipatskih, babilonskih, perzijskih i indijskih pisaca. Utemeljio je i znanstvenu knjižnicu. U skriptorijima su se knjige prepisivale. Kao ravnatelji Aleksandrijske knjižnice spominju se: Zenodot, Eratosten, Aristarh sa Samotrake i dr. Kalimah iz Kirene autor je prvoga popisa rukopisa (Pínakes, oko 250. pr. Kr.), za koji se smatra da je bio katalog knjižnice. Aleksandrijska knjižnica posjedovala je do 700 000 svitaka, koji su uništeni u požarima: 47. pr. Kr. za Cezara, 273. za cara Aurelijana, 391. za biskupa Teofila koji je po naredbi cara Teodozija I. Velikoga zapalio Serapej. Pretpostavlja se da je knjižnicu obnovila Kleopatra dopremanjem knjiga iz Pergama, a uništili su je Arapi za kalifa Omara 642.

Citiranje:

Aleksandrijski muzej i knjižnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aleksandrijski-muzej-i-knjiznica>.