Canetti, Elias

ilustracija
CANETTI, Elias

Canetti [kanε'ti], Elias, njemački književnik (Ruščuk, danas Ruse, Bugarska, 25. VII. 1905Zürich, 13. VIII. 1994). Iz obitelji sefardskih Židova, uz materinski španjolski jezik naučio u mladosti engleski, francuski i njemački, na kojem je i pisao. Živio u Beču, Zürichu, Frankfurtu, upoznao K. Krausa, G. Grosza i B. Brechta. Emigrirao u Englesku 1938., gdje je i ostao. Pisac jezgrovita i oštroumna jezika, oblikovao je svoje romane, drame i esejističko-memoarističke knjige uvijek s blago satiričkim tonom. Opisuje ljude XX. st. kao likove nesposobne za komunikaciju, kojima drugi trebaju samo kao povod za zadovoljenje vlastitih potreba i nagona. U dramama polazi od zamaskiranoga jezika takvih ljudi i na tome gradi književni izraz: Svadba (Hochzeit, 1932), Komedija taštine (Komödie der Eitelkeiten, 1950). Najvažniji roman Zasljepljenje (Die Blendung, 1936) pripovijeda o znanstveniku koji živi među knjigama i izbjegava ljude, odbijajući suodgovornost za njihovu sudbinu. Autobiografsko djelo u 3 sv.: Spašeni jezik (Die gerettete Zunge, 1977), Baklja u uhu (Die Fackel im Ohr, 1980) i Očijukanje (Das Augenspiel, 1985), spoj pripovjedačkoga, autobiografskoga i esejističkoga načina, jedno je od najdojmljivijih djela o sudbinama XX. st. Značajna je rasprava Masa i moć (Masse und Macht, 1960). Razmjerno kasno prihvaćen kao pisac njemačkoga jezika, Canetti je Nobelovu nagradu za književnost primio 1981.

Citiranje:
Canetti, Elias. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 24. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10648>.