Kraus, Karl, austrijski publicist, dramatičar i pjesnik (Jičín, Češka, 28. IV. 1874 – Beč, 12. VI. 1936). Židovskoga podrijetla, rano se preselio u Beč, 1892–98. pisao je za različite bečke i njemačke novine, a 1899. osnovao je časopis Die Fackel (Baklja) kao sredstvo vlastite beskompromisne kritike društva i izdavao ga do smrti. U više od 900 brojeva imao je uzak krug suradnika; od 1912. cijele brojeve je sam ispunjavao, aforizmima, epigramima, glosama, montažama te polemičkim esejima. Časopis je svjedočanstvo dosljednosti Krausova polemičkoga duha kojemu je jedino oružje riječ i koji »osim svojega pisaćeg stola« ništa ne priznaje. Već u prvoj satiri Demolirana književnost (Die demolierte Literatur, 1897) razrađuje glavne teme i raskrinkava dvoličnost lažnih moralnih veličina, površnost tiska i prevrtljiva stajališta javnosti. Kao satirički polemičar i kritičar civilizacije odigrao je značajnu ulogu u kulturnom životu nakon I. svjetskog rata, a utjecao je i na naše književnike, posebice na M. Krležu, koji se na njega donekle i ugledao. Veliku su ulogu odigrale zbirke eseja, kritika i polemika: Moral i kriminal (Sittlichkeit und Kriminalität, 1908), Kineski zid (Die chinesische Mauer, 1910), Propast svijeta djelovanjem crne magije (Untergang der Welt durch schwarze Magie, 1922), Literatura i laž (Literatur und Lüge, 1929). Naglašavao je kulturnu i opću važnost borbe za jezičnu jasnoću izraza (Jezik – Die Sprache, 1937). Paradoksima i igrom riječima Kraus kritizira malograđanski tisak, suvremeni moral, snobizam, komercijalizaciju umjetnosti i strahote rata, te daje najsažetiji presjek epohe, za koju tvrdi da nema pojma »o svojoj vlastitoj smiješnosti«. Društvenu tematiku obrađuje i u svojim groteskno-satiričnim tragikomedijama (Igra snova – Traumstück, 1923; Nesavladivi – Die Unüberwindlichen, 1928) te u velikoj dramskoj kompoziciji Posljednji dani čovječanstva (Die letzten Tage der Menschheit, 1918/19., 1922), proturatnom manifestu i sveobuhvatnoj panorami svijeta u I. svjetskom ratu, »zbirci kriminalnih podataka o jednom vremenu«. U časopisu Die Fackel broj 834 – 837, XXXII., od svibnja 1930., Kraus je objavio i Krležin esej o toj drami. Jedan od velikih srednjoeuropskih pisaca, Kraus je i danas pouzdan humanistički barometar u političkim stranputicama.
