zvjezdani atlas, skup preglednih karata pojedinih dijelova neba koji se koristi za lakšu orijentaciju pri traženju objekta opažanja. Prvi veliki tiskani zvjezdani atlas izradio je Johan Bayer (Uranometrija, 1603). U njemu je pored Ptolemejevih 48 zviježđa prikazano još 12 novih zviježđa južnoga neba a Bayerovim pismom (grčko slovo i naziv zviježđa) obuhvaćene su 1564 zvijezde. Prvi zvjezdani atlas koji je obuhvaćao zvijezde nevidljive golim okom načinjen je prema podacima Johna Flamsteeda (Atlas neba, 1729). Sadržavao je 26 karata najvažnijih zviježđa koja se vide iz Greenwicha.
Karte u atlasu mogu biti od jednostavnih, sa samo nekoliko stotina najsjajnijih zvijezda, do detaljnih karata s više od 250 000 ucrtanih zvijezda. Posebno mogu biti označene dvojne i promjenljive zvijezde, granice zviježđa i sl. Detaljniji suvremeni zvjezdani atlasi prikazuju zvijezde do približno 9. magnitude. Osim zvijezda, tematske karte mogu sadržavati maglice, zvjezdane skupove, galaktike, kvazare, izvore rendgenskoga zračenja i dr. Precizan položaj traženih objekata određuje se prema koordinatama iz zvjezdanih kataloga.
