Zermelo [cɛrme:'lo], Ernst, njemački matematičar (Berlin, 27. VII. 1871 – Freiburg im Breisgau, 21. V. 1953). Doktorirao (1894) na Sveučilištu u Berlinu, bio profesor u Göttingenu (1905–10), Zürichu (1910–16) i Freiburgu im Breisgau (1926–35). Bavio se teorijom skupova. Za dokazivanje teorema o mogućem dobrom uređenju svakoga skupa uveo prvu (tzv. Zermelovu) aksiomatizaciju teorije skupova (1908), pa je jedan od utemeljitelja aksiomatske teorije skupova. U članku Primjena teorije skupova na teoriju šaha (Über eine Anwendung der Mengenlehre auf die Theorie des Schachspiels, 1913) dao je prvi formalni teorem u teoriji igara. Zermelov navigacijski problem koji određuje putanju broda za najbrži prijelaz od polazne do odredišne točke, objavljen u članku Problem navigacije sa stalnim ili promjenljivim vjetrom (Über das Navigationsproblem bei ruhender oder veränderlicher Windverteilung, 1931), klasični je problem matematičkoga optimiranja. Bio je član Akademije znanosti u Göttingenu (od 1931). Po njem je nazvan planetoid (14990 Zermelo).