Zaragoza [ϑaraγo'ϑa], grad na desnoj obali rijeke Ebro, upravno središte istoimene pokrajine u Aragonu, sjeveroistočna Španjolska; 664 953 st. (2015). Oko stare gradske jezgre nalaze se moderne gradske četvrti, koje s predgrađima i industrijskim dijelovima na suprotnoj obali Ebra spajaju mostovi. Maurska palača Aljafería (XI. st.), katedrala La Seo (građena 1119–1529), crkva S. Pablo (XV–XVI. st.) u gotičko-mudéjarskom stilu (od 2001. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine zajedno sa sličnim građevinama Aragona), barokna bazilika Nuestra Señora del Pilar (započeta 1681), katedrala La Seo (XII–XIII. st.), palače Solares, Lonja (burza, 1661) i dr. Sveučilište iz XV. st. (službeno osnovano 1583) s glasovitim medicinskim fakultetom; vojna akademija. Zaragoza se ubraja u gospodarski najaktivnije gradove Španjolske. Trgovačko je središte s metalnom (lokomotive i vagoni, automobili), kemijskom i prehrambenom (čokolada, pivo) industrijom, proizvodnjom električnih kućanskih aparata, papira i ambalaže. Zaragoza je uporište zračnih snaga Španjolske. Međunarodna zračna luka. – Isprva ibersko naselje, a od kraja I. st. pr. Kr. rimski grad u sastavu provincije Hispanije (poslije Tarraconensis), koji je 12. god. dobio status rimske kolonije i novo ime prema tituli (August) cara Oktavijana (Caesaraugusta). Potkraj III. st. Zaragoza je postala biskupskim sjedištem. God. 409. osvojili su ju Svevi, dvije godine poslije Vizigoti, a oko 714. Mauri. Pod njihovom vlašću ostala je sve do 1118., kada je potpala pod vlast Alfonsa I. Bojovnika, kralja Aragona i Navare, koji je grad učinio svojom prijestolnicom. Od njegova doba Zaragoza je proživljavala sudbinu ostale Španjolske. Na povijesnoj važnosti ponovno je dobila za napoleonskih ratova početkom XIX. stoljeća, kada je pružila herojski, ali uzaludan otpor Francuzima (prosinac 1808 – veljača 1809).
