Westminsterska opatija [westmi'nstə~] (engleski Westminster Abbey; službeni naziv Collegiate Church of St. Peter in Westminster), glasovita opatija u istoimenoj četvrti u središtu Londona. Građena u nekoliko faza od XIII. do XVIII. st., pripada krugu najznačajnijih engleskih spomenika kulture; remek-djelo engleske gotike. Krunidbena i grobna crkva engleskih i britanskih vladara od 1066. Na mjestu današnje crkve isprva se nalazila crkva sv. Petra apostola, koju je uz benediktinsku opatiju (osnovanu u VII. st.) gradio 1050–65. u romaničkome stilu anglosaski kralj Eduard Ispovjednik; posvećena 1066. Prema položaju s obzirom na srednjovjekovni London (današnji City), crkva je dobila ime Zapadna opatijska crkva (West Minster). Na mjestu Eduardove crkve engleski kralj Henrik III. započeo je 1245. gradnju nove crkve u gotičkom stilu, gradnja koja je bila dovršena tek 1376. Godine 1503–12. na svetište crkve engleski kralj Henrik VII. dogradio je kapelu, a neogotičko pročelje s dvama zvonicima izveo je 1734–35. Nicholas Hawksmoor. Za II. svjetskog rata teško je oštećena u njemačkom zračnim napadima na London. Kao crkva benediktinskoga samostana Westminsterska opatija služila je sve do 1539., kada je opatija prvi put bila ukinuta, a njezina crkva uzdignuta na status biskupske crkve. Godine 1553. ponovno je bila proglašena opatijskom crkvom, no već 1560. engleska kraljica Elizabeta I. ukinula je samostan, a upravljanje crkvom izravno podredila britanskom vladaru. Westminsterska je opatija na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 1987.
