Weinberg [wại'nbə:ɹg], Steven, američki teorijski fizičar (New York, 3. V. 1933 – Austin, Texas, 23. VII. 2021). Diplomirao je (1954) na Sveučilištu Cornell, doktorirao (1957) na Sveučilištu Princeton. Bio je profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (1959–66), Harvardovu sveučilištu (1966–83) i na Sveučilištu Texas u Austinu (od 1982. do smrti), gdje je bio i voditelj skupine istraživača u teorijskoj fizici.
Bavio se kozmologijom i fizikom elementarnih čestica. Proučavao je temeljna jaka i elektromagnetska međudjelovanja na iznimno visokim energijama, poput onih koje su postojale neposredno nakon velikoga praska. Glavna djela: Gravitacija i kozmologija: načela i primjene opće teorije relativnosti (Gravitation and Cosmology: Principles and Applications of the General Theory of Relativity, 1972), Prve tri minute svemira: moderni pogled na početak svemira (The First Three Minutes: A Modern View of The Origin of the Universe, 1977; hrvatski prijevod 1997), Otkriće subatomskih čestica (The Discovery of Subatomic Particles, 1983), U potrazi za konačnom teorijom: znanstvena potraga za konačnim zakonima prirode (Dreams of a Final Theory: The Scientist’s Search for the Ultimate Laws of Nature, 1987; hrvatski prijevod 1997), Kvantna teorija polja (The Quantum Theory of Fields, I–III, 1995–2000), Kozmologija (Cosmology, 2008).
S Abdusom Salamom i Sheldonom Leejem Glashowom dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1979. za razvoj elektroslabe teorije. Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1968), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1972) i Royal Society (od 1981). Po njem je nazvan planetoid (6036 Weinberg).
