Wallis i Futuna [wali's ~ fytyna'], francuski prekomorski posjed u jugozapadnome dijelu Tihog oceana, 400 km zapadno od Samoe. Obuhvaća otočne skupine Wallis koju čine otok Uvéa (Wallis) i oko 15 otočića i Futuna (ili Horn) koju čine veći otok Futuna i manji otok Alofi; 274 km² s 14 231 st. (2008), pretežno Polinezijaca. Otoci su vulkanskoga i koraljnoga podrijetla. Uzgajaju se uglavnom kokosove palme (izvoz kopre) i povrće; stočarstvo (svinja, koza); ribarstvo. Prehrambena i tekstilna industrija; obrti. Upravno središte i glavno naselje Mata Utu (Matā‘utu; 1124 st., 2008) nalazi se na otoku Uvéa. Teritorij ima redovite brodske veze s lukom Nouméom (Nova Kaledonija). Dvije zračne luke. – Otoke su od VIII. st. pr. Kr. naseljavali Polinezijci te su ondje nastala tri tradicionalna kraljevstva (jedno od XI. st. na Wallisu i dva od XVII. st. na Futuni). Na Futunu su prvi od Europljana došli Nizozemci 1616., a na Wallis engleski kapetan Samuel Wallis (po kojem je dobio ime) 1767. Aktivnošću francuskih misionara od kraja 1830-ih otoci su prihvatili rimokatoličanstvo. Wallis je postao francuski protektorat 1887., a Futuna 1888. te su iste godine administrativno objedinjeni. Na Wallisu je 1942–46. bila američka vojna baza. Potkraj 1959. otočje se na referendumu izjasnilo za integraciju s Francuskom te od 1961. ima status prekomorskoga teritorija, a od 2003. prekomorske zajednice (tradicionalni vladari zadržali su običajna prava).
