virtualan (srednjovj. lat. virtualis: moguć, ostvariv, prema lat. virtus: sposobnost, krjepost, vrlina).
1. Koji ne postoji u stvarnosti; nestvaran, izmišljen, prividan (virtualan svijet, virtualan rat).
2. Koji je nastao, koji djeluje uz pomoć računala; računalan, internetski (virtualna knjižnica).
3. U Saussureovu lingvističkom pojmovlju, virtualno stoji u oprjeci prema aktualnomu, što odgovara oprjeci između jezika (langue; virtualno je sve što se odnosi na jezik) i govora (parole; aktualno je sve što se odnosi na govor); fonem je virtualna jedinica koja pripada jeziku, dok je glas aktualna (aktualizirana) jedinica koja pripada govoru. Ipak, kod Charlesa Ballyja, fonem je virtualan kada se promatra sam za sebe, dok je aktualan u govornom lancu, u konkretnoj riječi govora. Oprjeka virtualno–aktualno može se protegnuti i na oprjeku između forme i supstancije (crveno »boja« – crveno kao virtualni sem »opasnost«). – U Martinetovoj (općelingvističkoj) definiciji riječi kao osnovne jezične jedinice, riječ je onaj odsječak govornoga lanca koji dolazi između dviju virtualnih pauza (ostvarivih, ali koje se ne moraju nužno ostvarivati).
