videokaseta (video + kaseta), plosnata kutija od plastike s videovrpcom, tj. magnetskom vrpcom koja je služila za snimanje i reprodukciju videosignala magnetoskopom (videorekorderom). Videovrpca se sastojala od podloge na koju je s pomoću vezivnoga materijala nanesen magnetični sloj, najčešće smjesa oksida kobalta i željeza. O vezivnome materijalu ovisila je trajnost vrpce, a o magnetičnom sloju, tj. vrsti, obliku i veličini njegovih čestica, osjetljivost i sposobnost trajnoga zadržavanja stanja magnetiziranosti, pa time i zadržavanja snimke. Prve videokasete pojavile su se krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina. Do 1990-ih prevladavali su analogni magnetoskopi, u kojima su se rabile videovrpce širine 12,65 mm (sustav VHS, od engleski Video Home System; sustav Betamax) i 8 mm (sustav Video8), a dimenzije videokasete za sustav VHS bile su 188 mm × 104 mm × 25 mm. Minimalno trajanje reprodukcije tih kaseta bilo je 30 min, a maksimalno 240 min. Nakon toga analognu tehnologiju zamijenila je digitalna, sa širinom videovrpce 6,35 mm (sustavi DV, MiniDV) i 8 mm (sustav Digital8). Sustav DV rabi videokasete dimenzija 120 mm × 90 mm × 12 mm i omogućuje snimanje videozapisa u trajanju do 4,6 sati, a sustav MiniDV rabi videokasete dimenzija 65 mm × 48 mm × 12 mm, s mogućnošću snimanja u trajanju do 60 minuta. Sustavi Video8 i Digital8 imaju iste dimenzije videokaseta (95 mm × 62,5 mm × 15 mm). Međutim, trajanje videozapisa u sustavu Digital8 upola je kraće. Trajanje videozapisa u svim navedenim sustavima moglo se, na račun smanjenja kvalitete snimanja i reprodukcije, povećati u tzv. long play načinu rada. (→ kaseta; magnetski zapis; videosustav, kućni)
