struka(e): geografija, opća
ilustracija
VEZUV, ostatci Pompeja i vulkan

Vezuv (talijanski Vesuvio [vezu:'vio], prema latinskom Vesuvius), aktivni vulkan kraj Napulja u južnoj Italiji. Nalazi se unutar velike kaldere (dimenzije 4,9 × 3,4 km) nastale erupcijom i urušavanjem starijega vulkana Somme (vulkanski sustav Somma-Vezuv), u zoni podvlačenja Afričke ploče pod Euroazijsku (→ tektonika ploča). Njegova se djelatnost može pratiti po povijesnim zapisima od 79. godine, kada je došlo do snažne erupcije (opisao ju je Plinije Mlađi), indeksa vulkanske eksplozivnosti (VEI) 5. Tada su potpuno bili uništeni gradovi Pompeji i Herkulanej (procjenjuje se da je poginulo više tisuća ljudi). Erupcije Vezuva su uglavnom bile snažne i nagle, a trajale su razmjerno kratko; izlijevanje lave prate gusti oblaci plinova i para (plinijske erupcije). Pri većini erupcija izbacuju se i znatne količine piroklastičnoga materijala. Od početka XVIII. st. erupcije postaju dugotrajnije (traju i po 30 godina). Posljednje snažnije erupcije bile su 1875–1906. i 1913–44. Od prve poznate erupcije do danas znatno su se mijenjali oblik i visina Vezuva (1281 m, 2021). Do visine od 1050 m vodi cesta; nekoć je na Vezuv vozila i žičana željeznica (1880–1944. i 1947–53) i sjedežnica (1953–84). Na zapadnoj padini, na visini od 608 m, nalazio se vulkanološki i seizmološki opservatorij (podignut 1841–48; danas muzej i knjižnica) kojemu je sjedište preseljeno u Napulj. Na obroncima uspijeva vinova loza (vino lacrima cristi). Vulkan je od 1995. zaštićen kao nacionalni park.

Citiranje:

Vezuv. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vezuv>.