Veliki Novgorod (Velikij Novgorod, Великий Новгород [v’il’i'k’ij no'vgərət]; do 1999. Novgorod), grad na rijeci Volhov, nedaleko od Iljmenskoga jezera, upravno središte Novgorodske oblasti Rusije; 218 724 st. (2010). Jedno je od najvažnijih središta stare ruske (srednjovjekovne) kulture i umjetnosti, s glasovitom ikonopisnom školom. U gradu i okolici sačuvani su mnogi arhitektonski spomenici, koji su 1992. uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine; ističu se crkva sv. Sofije (XI. st.) sa zvonikom (XV–XVII. st.), kremlj (spominje se u XI. st., izgrađen uglavnom u XIV. i XV. st.), crkva Spasiteljeva preobraženja (XIV. st.) s freskama Teofila Grka i mnoge crkve iz XII. i XIV. st. te manastiri. Sveučilište Jaroslav Mudri (osnovano 1993), visoke škole. Muzej drvenoga graditeljstva Vitoslavlici i drugi muzeji. Razvijena je kemijska, prehrambena, metalna, strojograđevna i elektrotehnička industrija, proizvodnja likera te izdavaštvo. Riječno pristanište. Turizam. – Jedan od najstarijih ruskih gradova, koji se spominje već 859. Prema starim ruskim izvorima, stanovnici Novgoroda pozvali su 862. varjaškoga kneza Rjurika za svojega vladara. Njegov nasljednik, novgorodski knez Oleg Mudri, osvojio je 882. Kijev i pretvorio ga u prijestolnicu Kijevske Kneževine. Od tada se Novgorod, usporedno s Kijevom, razvijao kao trgovačko i kulturno središte. U njem je sačuvan velik broj najstarijih ruskih rukopisa. Novgorodski knez Jaroslav Mudri otrgnuo se 1015. od vlasti Kijeva, a kada je 1019. postao kijevskim knezom, dao je građanima Novgoroda povelju kojom su im bile osigurane povlastice i samouprava. Nakon raspada Kijevske Kneževine u prvoj polovici XII. st., grad je postao središtem samostalne Novgorodske Kneževine (1136–1478), koja je obuhvaćala cijelu sjevernu Rusiju sve do Urala. Gradom je upravljalo vijeće, koje je biralo kneževe. Oni su imali vrhovnu vojnu i sudsku vlast, ali ne zakonodavnu i upravnu, koje su bile u rukama izabranih magistrata. Stupivši u članstvo Hanze Novgorod je postao jednim od najvažnijih trgovačkih središta ne samo Rusije nego i cijele Istočne Europe. Novgorodski knez Aleksandar Nevski pobijedio je 1240. Šveđane, a 1242. i vojsku Njemačkoga viteškoga reda, čime je zaustavio prodiranje Nijemaca u ruske zemlje. Od XIV. st. novgorodski su knezovi vodili dugotrajne borbe s Moskvom za prevlast u Rusiji. Nakon ratova 1456. i 1470. Novgorod je morao priznati prvenstvo Moskve, a od 1478. izgubio je samostalnost i ušao u sastav Rusije. Važnost trgovačkog središta očuvao je sve do gradnje Sankt Peterburga (1703). God. 1711–16. grad su držali Šveđani; 1941–44. bio je pod njemačkom okupacijom.
