Velebitski kanal, morski prolaz između podvelebitske obale i otočnoga niza Krk–Prvić–Goli–Rab–Pag te sjeveroistočne obale Ravnih kotara; dug je oko 120 km, s prosječnom širinom 3 do 4 km. Dubina se povećava prema jugu; najdublji je u uskom pojasu između otoka Raba i obale (do 112 m). Na sjeverozapadu spaja se s Vinodolskim kanalom, a na jugoistoku završava uskim zatvorenim dijelom između Selina i Vinjerca; tjesnac Novsko ždrilo spaja ga s Novigradskim morem. Najčešći vjetar u kanalu je bura, koja zimi može biti olujna, pri čem otežava ili onemogućava promet. Osobito je jaka između otoka Krka i obale, oko Senja i u Senjskim vratima, gdje udari bure mogu imati orkansku jačinu. Obale uz Velebitski kanal, poglavito sjeveroistočne obale otokâ, zbog bure su stjenovite, sa zakržljalom vegetacijom ili bez nje te slabo naseljene; na otoku Pagu česta je posolica. Jugo i maestral znatno su slabiji, čak i u odnosu na druge dijelove istočne jadranske obale. U okviru regionalnoga vodovoda, koji se počeo graditi početkom 1980-ih, dnom kanala položene su cijevi za vodoopskrbu stanovništva Raba i Paga. Kanalom vode trajektne veze Stinica–Mišnjak (otok Rab) i Prizna–Žigljen (otok Pag). Veća naselja (Senj, Sveti Juraj, Karlobag i Starigrad) nalaze se na istočnoj, kopnenoj obali.
