vektorska funkcija, funkcija koja realnomu broju pridružuje vektor. Primjenjuje se za opis vektorskih fizikalnih veličina, npr. brzine, ubrzanja, sile, jakosti električnoga polja.
U ravnini, vektorska funkcija f : R → R² zadana je s f(t) = (x(t), y(t)), gdje su x, y realne funkcije jedne realne varijable, tj. x, y : R → R, a t realan broj. Može se zapisati i u obliku vektora f(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, gdje su i, j, k jedinični vektori u smjerovima koordinatnih osi x i y.
U trodimenzijskom prostoru, vektorska funkcija f : R → R³ zadana je s f(t) = (x(t), y(t), z(t)), gdje su x, y, z realne funkcije jedne realne varijable, tj. x, y, z : R → R, a t realan broj. Može se zapisati i u obliku vektora f(t) = x(t)i + y(t)j + z(t)k, gdje su i, j, k jedinični vektori u smjerovima koordinatnih osi x, y i z.
Općenito, vektorska funkcija f : R → Rn zadana je s f(t) = (x1(t), x2(t), x3(t), …, xn(t)), gdje su x1, x2, x3, …, xn realne funkcije jedne realne varijable, a t realan broj.