struka(e): geografija, opća

Tundža [tu'~], rijeka u Bugarskoj i Turskoj (Tunca); duga 390 km (od čega 350 km u Bugarskoj). Porječje obuhvaća 8400 km². Rijeka meandrira; korito je u prosjeku široko 20 do 25 m i duboko oko 0,7 m. Najveći joj je pritok Močurica; Tundža je lijevi pritok Marice. Izvire na južnoj padini Stare planine, na 2083 m nadmorske visine. Prosječan je protok vode u donjem toku oko 40 m³/s. Iskorištava se za natapanje mnogobrojnih nasada ruža u Dolini ruža (brana Koprinka, izgrađena 1956., akumulira 142,2 milijuna m³ vode, tijekom njezine izgradnje otkriven je drevni trački grad Seutopol (grčki Σευϑόπολις, Seuthópolis), u sklopu kojega se nalazi i grobnica u Kazanlăku koja je od 1979. na UNESCO-ovu popisu zaštićene svjetske kulturne baštine; brana Žrebčevo, izgrađena 1966., akumulira oko 400 milijuna m³ vode). Dijelom toka (10 km) tvori bugarsko-tursku granicu. Uz tok rijeke mnogobrojni su prirodni rezervati. Na utoku Tundže u Maricu leži grad Edirne (Turska).

Citiranje:

Tundža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 11.2.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/tundza>.