struka(e): strane riječi | nuklearna tehnika

transmutacija (lat. transmutatio).

1. Promjena, preinaka, preobrazba, pretvorba.

2. U kemiji i fizici, pretvorba jednoga kemijskog elementa (odnosno njegova izotopa) u drugi; promjena broja protona ili neutrona u atomskoj jezgri. Nestabilne atomske jezgre mijenjaju se spontano, npr. uranij spontano emitira alfa-česticu i postaje torij: transmutacija 1.jpg. Stabilne atomske jezgre mogu se promijeniti ako se sudare s nekom česticom, npr. aluminij pogođen alfa-česticom postaje fosfor i emitira neutron: transmutacija 2.jpg Prirodna transmutacija događa se pri spontanom raspadu radioaktivnih elemenata (→ radioaktivnost) i pod djelovanjem snažne gravitacijske sile u središtima zvijezda (→ fuzija), a umjetna transmutacija postiže se djelovanjem subatomskih čestica dovoljno visokih energija na atomske jezgre (→ akcelerator čestica; nuklearne reakcijenuklearni reaktor; tokamak).

Citiranje:

transmutacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/transmutacija>.