Tirint (grčki Tίρυνς, Tíryns), ostatci utvrđenoga mikenskoga grada sjeverno od Nafplija u Argolidi, Grčka; kontinuirano nastavan od neolitika. Arheološka istraživanja proveli su Heinrich Schliemann i Wilhelm Dörpfeld (1884–85) te Njemački arheološki institut u Ateni (1905–26. i 1967–86). Sredinom II. tisućljeća pr. Kr. bila je izgrađena akropola s mikenskom palačom u središtu i utvrđena kiklopskim bedemima. Središnji dio palače zauzimala je dvorana megaronskoga tipa. Njezine zidove krasile su freske s prizorima iz svakidašnjega i vjerskoga života, a nastale su pod utjecajem minojske kulture. Odaje i prostorije koje su okruživale središnju dvoranu nadsvođenim su hodnicima bile povezane s obrambenim bedemima. Tirint je doživio najveći procvat u razdoblju od XV. do XII. st. pr. Kr. Akropola i palača bile su razorene oko 1200. pr. Kr., a na njihovu mjestu, sredinom XI. st. pr. Kr., podignuto je podgrađe s tvrđavom, ali su uskoro ponovno bili razoreni (grad su konačno uništili Argivci oko 300. pr. Kr.). U Herinu svetištu (nastalom prenamjenom megarona nakon požara u VIII. st. pr. Kr.) u podgrađu nađeni su oslikani idoli, a na ulazu u utvrdu pločice pisane linearom B. Od 1999. Tirint je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
