tetiva.
1. U anatomiji (tendo), bjeličasti sjajni čvrsti kraj poprečnoprugastoga (skeletnoga) mišića, koji povezuje krajeve mišićnih niti s kostima i prenosi djelovanje mišićnoga stezanja (kontrakcije) na mjesto mišićnoga hvatišta za kost. Tetiva je pasivni produžetak mišića jer se sama ne steže, a građena je od gustoga čvrstog veziva s mnogo kolagenih vlakana, a malo vezivnih stanica. U jednu tetivu mogu prijeći niti više mišićnih »glava«, npr. troglavoga lisnoga mišića (tricepsa) u Ahilovu tetivu. Prenaprezanjem može nastati upala tetive (→ tendinitis) ili njezine ovojnice (→ tendovaginitis); česte su ozljede tetiva, npr. napuknuće Ahilove tetive, koje se događaju u športu.
2. U geometriji, pravocrtna spojnica dviju točaka na nekoj krivulji ili plohi; dužina koja spaja dvije točke na krivulji ili plohi. Sekanta je pravac na kojem leži tetiva te krivulje ili plohe.
