termodifuzija (termo- + difuzija) (Soretov efekt, po švicarskom znanstveniku Charlesu Soretu, 1854–1904), gibanje čestica smjese plinovite ili tekuće tvari, izazvano lokalnim zagrijavanjem ili hlađenjem tvari, takvo da se čestice veće mase gibaju od područja s višom temperaturom prema hladnijem području, a čestice manje mase od područja s nižom temperaturom prema području s višom temperaturom. Temperaturni gradijent uzrokuje razdvajanje čestica različitih svojstava i dovodi do pojave gradijenta koncentracije i difuzijskoga toka u suprotnom smjeru. Tijekom vremena ti se gradijenti međusobno uravnotežuju i nastaje termodifuzijska ravnoteža pri kojoj se koncentracija ne mijenja.
U nuklearnoj fizici termodifuzija se primjenjuje pri razdvajanju i obogaćivanju izotopa (primjerice pri razdvajanju molekula uranijeva fluorida 235UF6 od 238UF6.
Široko se primjenjuje u biomedicini, biokemiji, molekularnoj biologiji i farmaciji. Novijom se biofizičkom metodom mikrotermoforeze (engleski microscale thermohoresis, akronim MST) mjeri usmjereno gibanje fluorescentno obilježenih molekula ili kompleksa molekula-ligand duž temperaturnoga gradijenta u svrhu određivanja afiniteta vezanja bioloških makromolekula (proteini, nukleinske kiseline, polisaharidi) i liganda. (→ difuzija; efuzija)
