Teotihuacán [teotiuaka'n] (aztečki: stan bogova), najveći i najznačajniji grad pretkolumbovske Amerike, 45 km sjeveroistočno od Méxica; osnovan poslije god. 100., vrhunac razvoja i bogatstva dosegnuo je u rano klasično doba (450–650). Zahvaljujući povoljnu položaju na glavnom trgovačkom putu i činjenici da je kontrolirao ležišta opsidijana, grad se sredinom I. tisućljeća prostirao na 20 km² i prema procjenama imao 125 000 do 200 000 stanovnika. Bio je planski projektiran i građen. Duž Ulice mrtvih nizale su se ceremonijalne građevine, među kojima se ističu dvije goleme piramide, jedna posvećena Suncu, a druga Mjesecu. Ispod piramide Sunca otkrivena je 1971. špilja – sveto mjesto gdje se odvijala komunikacija s donjim svijetom. Hram boga Quetzalcóatla iz zlatnoga doba bio je bogato ukrašen reljefima glava i maskama, dok su zidove palača i kuća krasile štukature i oslikani mitološki prizori. Nakon 650. broj stanovnika se smanjivao, do 750. grad je bio uništen, za što još uvijek nema zadovoljavajućih objašnjenja. Teotihuacán je od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
