teorija mjere, grana matematike koja se bavi izmjerljivim skupovima, tj. određivanjem njihovih svojstava, mjerljivim funkcijama, poopćenim geometrijskim mjerama u jednoj, dvije ili tri dimenzije, tj. duljinama, ploštinama i volumenima, matematičkim alatima za rješavanje matematičkih problema koji uključuju mjere, određivanjem svojstava ili aksioma koncepta mjerljivosti. Razvijanjem i poopćivanjem integralnoga računa potkraj XIX. i početkom XX. st. utemeljili su je Émile Borel, Camille Jordan, Felix Hausdorff, Henri Lebesgue, Maurice Frechét i dr. Danas se svestrano primjenjuje, posebice u teoriji vjerojatnosti i ergodskoj teoriji.
