Borel [bɔʀε'l], Émile, francuski matematičar (Saint-Affrique, 7. I. 1871 – Pariz, 3. II. 1956). Diplomirao (1892) na École normale supérieure gdje je i radio (1897–41). Poznat po radovima iz teorije vjerojatnosti, teorije igara i teorije funkcija. Jedan je od utemeljitelja teorije mjere i njezine primjene u teoriji vjerojatnosti. Glavna djela: Slučaj (Le Hasard, 1916), Načela algebre i analize (Principes d’algebre et d’analyse, 1924), Rasprava o računu vjerojatnosti i njegovim primjenama (Traité du calcul des probabilities et de ses applications, 1925). Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1921). Po njem su nazvani Borelova algebra, Borelova raspodjela, Borelova lema, Borelov skup, Borelov zakon velikih brojeva, krater na Mjesecu (Borel) i planetoid (16065 Borel).
