Taxila [ta'ksila] (grčki Tάξɩλα, Táksila, sanskrt. Takṣaśilā), prastari grad sjeverozapadno od Rawalpindija, Pakistan. Prema Rāmāyaṇi, osnovao ga je Rāmin mlađi brat Bharata, a ime je dobio po njegovu sinu Takṣi, prvome vladaru. Taxila je bila glavni grad kraljevstva Gandhare i važno središte vedsko-brahmanističkoga i budističkoga naučavanja; istočni dio grada bio je rezidencijalni, a u zapadnom se nalazilo najstarije brahmanističko svetište. U V. st. pr. Kr. grad je bio pod vlašću Ahemenida, a u IV. st. pr. Kr. Aleksandra Velikoga. U II. st. pr. Kr., kada je bio pridružen helenističkomu Baktrijskom Kraljevstvu, obnovljen je prema grčkim načelima pod imenom Sirkap. Najznačajniji su spomenici iz toga doba apsidalni hram, svetište dvoglavog orla i hram Sunca. Prema kršćanskoj legendi Taxilu je posjetio apostol sv. Toma u I. st. Potkraj I. st. grad su preuzeli Kušani i obnovili ga pod imenom Sirsukh. Bedemima utvrđen grad s mnogobrojnim svetištima i samostanima u okolici postao je okupljalište budističkih hodočasnika. U V. st. razorili su ga Huni. Arheološkim istraživanjima u XIX. st. (Alexander Cunningham) lokalitet Saraikhala identificiran je kao drevna Taxila; istraživanja J. H. Marshalla otkrila su prastare hramove, tvrđave, palače, stupe. – Taxila je 1980. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
