Stonehenge [stəunhe'n], megalitska građevina u blizini grada Salisburyja u južnoj Engleskoj; vjerojatno obredni prostor povezan s lunarnim i solarnim kultovima, moguće i astronomski opservatorij. Arheološka istraživanja (1919–26., 1950–64) utvrdila su tri faze u njegovoj izgradnji. Stonehenge I (oko 3000. pr. Kr.) kružni je prostor promjera 100 m, omeđen visokim zemljanim nasipom i jarkom, unutar kojih je niz od 56 pravilno raspoređenih udubina za drvene stupove, poslije uklonjene (tzv. Aubrey Holes). Stonehenge II (oko 2900. do 2400. pr. Kr.) pripada kasnomu neolitiku, kada je lokalitet služio kao groblje s paljevinskim ukopima. Stonehenge III (oko 2550. do 1600. pr. Kr.) sadrži prvu kamenu konstrukciju monolitnih pravokutnih blokova koja je višekratno bila dograđivana. U završnom se obliku građevina sastojala od vanjskoga prstena (promjera 30 m) kamenih blokova, spojenih masivnim arhitravnim gredama, te unutarnjega prstena sastavljenog od pet trilitnih blokova (parovi okomitih blokova od kojih je svaki povezan vodoravnim blokom); raspoređeni su u obliku potkove otvorene prema sjeveroistoku tako da je sunčev trak na dan ljetnoga solsticija obasjavao središnji oltar. Oko 1500. pr. Kr., tj. početkom ranoga brončanog doba, građevina je bila napuštena. Od 1986. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
