Stezihor ili Stesihor (grčki Στησίχορος, Stēsíkhoros), grčki pjesnik (Metaur, danas Gioia Tauro, južna Italija, oko 640. pr. Kr. – Katana, danas Catania, oko 555. pr. Kr.). Pravo mu je ime navodno bilo Tizija (Τεισίας, Teisías), a Stezihor je bila oznaka profesije (»voditelj kora«). Jedan je od devetorice lirskih pjesnika uvrštenih u aleksandrijski kanon. Živio je u Himeri na Siciliji, a njegov je opus obuhvaćao 26 knjiga, danas poznatih samo po naslovima: Natjecanje po smrti Pelije (Ἄϑλα ἐπὶ Πελίᾳ), Gerioneida (Γηρυονηΐς), Helena (Ἑλένη), Erifila (Ἐριφύλη), Europija (Εὐρωπεία), Razorenje Troje (Ἰλίου πέρσις), Kerber (Κέρβερος), Kikno (Κύϰνος), Povratci (Νόστοι), Orestija (Ὀρεστεία), Lov na kalidonskog vepra (Συοϑῆραι), Kalika (Καλύϰη). Tvorac je junačke himne i njezina pjesničkog oblika – trijade. Stvorio je lik pastira Dafnisa (Δάφνις, Dáphnis), koji se poslije redovito javlja u bukoličkoj poeziji. Pisac je prve znane Opozivne pjesme (Παλινῳδία), koja je poslije utjecala na Ovidija te pjesnike renesanse i baroka (→ palinodija). Sačuvani su fragmenti njegova opusa, mahom posredovanjem citata antičkih autora te papirusa (tzv. Lille Stesichorus) koji sadržava ulomak obradbe mita o Edipu. Na hrvatski su ga prevodili Koloman Rac, Ton Smerdel i Dubravko Škiljan.
