Steitz [stạits], Thomas Arthur, američki biokemičar (Milwaukee, 23. VIII. 1940 – Branford, Connecticut, 9. X. 2018). Diplomirao kemiju 1962. na Sveučilištu Lawrence u Appletonu (Wisconsin), a doktorirao molekularnu biologiju i biokemiju 1968. na Harvardovu sveučilištu, pod vodstvom budućega dobitnika Nobelove nagrade za kemiju Williama N. Lipscomba. Usavršavao se u Laboratoriju za molekularnu biologiju Medicinskoga istraživačkog vijeća Sveučilišta u Cambridgeu (1967–70). Na Sveučilištu Yale u New Havenu 1970. postao je profesorom i osnovao vlastitu istraživačku skupinu. Bio je suosnivač tvrtke Rib-X Pharmaceuticals (današnji naziv Melinta Therapeutics), specijalizirane za otkrivanje i razvoj novih antibiotika (2000).
Isprva se bavio određivanjem strukture malih molekula, potom enzima te ponajviše ribosoma. Odredio je strukturu enzima karboksipeptidaze A (1965–66) i aspartat-karbamoiltransferaze (1967). S američkim biofizičarom Peterom Mooreom 2000. je odredio strukturu veće podjedinice ribosoma iz arheje (Haloarcula marismortui) uporabom rendgenske strukturne kristalografije (hrvatski molekularni biolog Nenad Ban bio je član Steitzova tima te je sudjelovao u istraživanjima koja su dovela do toga otkrića). Od 1986. Steitz je bio istraživač Medicinskog instituta Howard Hughes. Za istraživanje strukture i funkcije ribosoma 2009. je, s Venkatramanom Ramakrishnanom i Adom Yonath, dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Od 1990. bio je član američke Nacionalne akademije znanosti.
