Spitsbergen [spi'tsbærgən] (prije Zapadni Spitsbergen/Vest-Spitsbergen), otok u Arktičkome oceanu, najveći u norveškom otočju Svalbard; 37 673 km², 2881 st. (2025). Visok do 1713 m (vrh Newton). Građen je od metamorfnih i sedimentnih stijena. Obala je dobro razvedena, s mnogim fjordovima. Ledenjaci obuhvaćaju gotovo polovicu površine; na sjeverozapadu su ugasli vulkani i termalni izvori. Arktičku klimu na zapadu ublažuje topla Spitsbergenska struja. Iskorištavanje ležišta ugljena (Norvežani, Rusi) otkrivenih početkom XX. st. bila su donedavno glavna gospodarska grana (posljednji norveški rudnik zatvoren je 2025). U novije doba razvijaju se turizam i znanstvenoistraživačka djelatnost. Glavno je naselje i zračna luka Longyearbyen (2528 st., 2025., sa znanstvenoistraživačkim naseljem Ny-Ålesund); u rudarskom naselju Barentsburg (343 st., 2025), osnovanom 1932., žive pretežno Rusi (ruski rudnik Pyramiden zatvoren je 1998), a u poljskoj polarnoj postaji Hornsund (osnovana 1957) živi 10 Poljaka. Na Spitsbergenu se nalazi više nacionalnih parkova. – Otok je otkrio i imenovao nizozemski pomorac Willem Barents na trećem putovanju (1596) tražeći Sjeveroistočni prolaz za Kinu. U XVII. i XVIII. st. ribarska i kitolovna postaja.
