Speyer [špạiəɹ], grad u saveznoj zemlji Rheinland-Pfalz i luka na obali Rajne, 20 km južno od Mannheima, Njemačka; 49 857 st. (2010). Privredno je središte s rafinerijama nafte, strojogradnjom, proizvodnjom zrakoplova, elektrotehničkom, elektroničkom i kemijskom industrijom; tiskarstvo. Lučki promet iznosi 0,6 milijuna tona (2010). Među sačuvanim starim građevinama ističu se romanička katedrala iz XI–XII. st. (od 1981. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine) s grobnicama vladara, te barokna gradska vijećnica i srednjovjekovna gradska vrata, ostatci sinagoge (XI. st.). Sveučilište za upravnu znanost, muzeji (tehnički, povijesni, vinski i dr.). Okolica je poznati vinogradarski kraj (proizvodnja pjenušavih vina). – Bio je jedan od pograničnih rimskih logora na Rajni, izgrađen oko 10. pr. Kr., a namjena mu je bila i da posluži kao baza za daljnja osvajanja na istočnoj obali Rajne. Godine 275. razrušili su ga Germani, a u IV. st. bio je obnovljen. U V. st., nakon raspada rimskoga limesa, naselje su napustili romanizirani stanovnici, a naselili su ga Germani pa je rimski Nemetum postao srednjovjekovna Spira. Od VII. st. bio je sjedište biskupije. Od 1024., za salijske dinastije, duhovno središte Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti. Godine 1111. bila je dovršena tada najveća katedrala, danas najveća romanička crkvena građevina. U Speyeru je živjela jedna od prvih židovskih zajednica u Carstvu (približno od 1090). Pošto je 1294. Speyer postao slobodnim kraljevskim gradom, u njem je prestala politička vlast biskupa. Godine 1526–1689. bio je sjedište državnog suda i mjesto zasjedanja državnog sabora. Godine 1815. pripao je Bavarskoj, a nakon II. svjetskog rata postao je sastavnim dijelom njemačke savezne zemlje Rheinland-Pfalz.
