Solovecki otoci (Соловецкие острова [səlav’e'ck’ii astrava']), otočna skupina u Bijelome moru, u Arhangeljskoj oblasti Rusije; 347 km², 861 st. (2010). Obuhvaća šest niskih otoka (visine do 107 m), građenih od granita i gnajsa. Na njima se nalazi oko 500 jezera. Pretežno su pod šumom četinjača. Na najvećem istoimenom otoku (246 km²) u XV. st. bio je izgrađen utvrđeni manastirski kompleks (Preobraženski sabor, Uspenski sabor, crkva Blagoveščenija i dr.), okružen do 11 m visokim bedemima s osam kula iz XVI. st. Kompleks je bio istaknuto religijsko središte i kulturno žarište (biblioteka, rukopisi), potom od kraja XVI. st. mjesto zatočenja političkih neistomišljenika te važna ruska pogranična tvrđava. Od 1668. do 1676. bio je poprište protufeudalnog ustanka. Solovecki manastir i veći dio otočne skupine (289 km²) zaštićeno su područje (od 1974), a 1992. uvršteni su na UNESCO‑ov popis svjetske kulturne baštine. Turizam.
