Snellius (udomaćeno [sne'lius], nizozemski izgovor [snε'li:ys]), Willebrord (pravo prezime Snell van Royen), nizozemski astronom i matematičar (Leiden, 13. VI. 1580 – Leiden, 30. X. 1626). Predavao na Sveučilištu u Leidenu (od 1613). Matematički je formulirao (1621) zakon loma svjetlosti (Snelliusov zakon): sin α/sin β = n2/n1, gdje je α kut upadne svjetlosne zrake (kut između upadne zrake i okomice na granicu između optičkih sredstava), β kut loma (kut između lomljene zrake i okomice na granicu između optičkih sredstava), a n1 i n2 indeksi loma optičkoga sredstva iz kojega zrake dolaze i optičkoga sredstva u koje ulaze. (→ refrakcija). Prvi je poduzeo mjerenje (1615–17) duljine luka meridijana radi određivanja Zemljina opsega. U tu svrhu služio se metodom triangulacije, koju je sam razradio i opisao u djelu O pravoj veličini opsega Zemlje (De terrae ambitus vera quantitate, 1617). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Snellius).
